Pozajmi, uštedi, odloži, kupi sebi šta ti duša traži
"Moja prabaka ostala je udovica sa 27 godina, sama sa dvije djevojčice, maleni dečak joj je umro. Sa malim prihodima, teško su živjeli. Kada su primanja mala, treba biti veoma, veoma štedljiv, štedjeti i mudro trošiti novac za vođenje domaćinstva. Ona je tako i radila. Tako je i živjela.
A onda je videla u prodavnici te cipele.
Luksuzne, moderne, lakovane, sa visokom potpeticom. I kupila ih je. Na nozi su joj stajale kao salivene, kao rukavice. Kad je došla kući uključila je gramofon i malo igrala: dvije godine prije toga nije igrala.
Dvije godine je vodila štedljiv život, preračunavajući svaku paru, nije imala baš veliku želju za životom. Tugovala je za mužem i dječakom. Cipele su bile veoma skupe, morala je da potroši sav novac. Sa užasom je mislila, kako će sa djecom da preživi, šta će biti sutra?
Ništa loše nije se desilo.
Pozajmila je novac, polako ga otplaćivala, sipala sebi malo manje supe, ćerkama davala meso. Jela je hljeb sa čajem, ali to joj nije bilo teško, jer je imala te divne cipele sa štiklom!