Cjenkanje se u Kini podrazumjeva

U našoj civilizaciji se uvijek negde žuri tako da ljudi nemaju previše vremena za duge razgovore, pa čak ni u pazaru. Kupovina se kod nas bazira na fiksnim cijenama na osnovu kojih zaključujemo o kvalitetu robe (tj. ako je skupo, mora biti i dobro) i funkcioniše po principu: „Ako ti se ne sviđa, poljubi pa ostavi!“

Međutim, nije svuda tako. Tamo negdje daleko, fiksne cijene su misaona imenica, a pazar je zanat koji treba da se ispeče od malih nogu. U tom dijelu svijeta cijena je tek tema za divan i nadmudrivanje. O njoj se može pregovarati zahvaljujući tome što je svaki gazda u svojoj radnjici po cijeli bogovjetni dan. Tako to ide i na Bliskom Istoku.

Kada tamo dođe neko sa „bliskog dalekog ili divljeg zapada“ sa dubokim džepom, usljed velike jeftinoće ni precjenjene stvari mu neće djelovati skupo i neće imati glavobolju. Ali će je zato imati oni sa plitkim džepom i koji misle da nikad neće ovladati tom vještinom, pa da je zato lakše da ništa ni ne kupe!

Ali, postepeno će urođena borba za opstanak učiniti svoje pa će naivni turista poslije raznoraznih peripetija ipak na kraju steći moć cjenkanja. Isprva će okretati leđa „bezobraznom“ trgovcu, potom će par puta biti nasamaren da bi već na kraju živaca i sam postao „bezobrazan“ prestajući da crveni od stida i neprijatnosti u razgovoru sa prodavcem.

Pošto najzad svi mi želimo da uživamo u blagodati jeftinoće Istoka i bez broblema kupimo za džabe fetišističke predmete, tričave suvenire, ešarpe, pamuk, nargile, čaj,

Potrebno je primjeniti sljedeće trikove

1. Naoružajte se sitnim parama, tj. banknotama svih vrijednosti i kovanicama svih veličina da ne biste došli u situaciju da trgovac neće da vam vrati kusur i tu prednost iskoristi kao posljednju priliku da vas obrlati da kupite još neku džidžabidžu. (Kao što se nekom već desilo...)
2. Prethodno se raspitajte među narodom koja je prava vrijednost robe na koju ste se nameračili da bi ste otprilike dobili ideju u kojim okvirima se cjenkati.
3. Nemojte prihvatati prvoponuđenu cijenu niti odmah napustiti bojno polje. To je igra obrnutog licitiranja. Prihvatite je veselo!
4. Dajte trgovcu u startu do znanja da vam ponuda ne paše i pravite se kao da kobajagi gubite interesovanje: uzdahnite, slegnite ramenima, složite nezadovoljnu facu, blago se udaljite od tezge... Za postizanje željenog efekta koristite se argumentom „Oh, it’s too expensive!“.
5. Kada izlistavanje cijena dostigne mrtvu tačku, vrijeme je da povučete posljednji potez: snuždeno se nasmiješite i polako udaljite od tezge osluškujući da li će vam on doviknuti nešto.

Ako je izlicitirana cijena bila nerealna, on će za vama povikati posljednju i najnižu ponudu na koju bi trebalo da odreagujete i vratite se po priželjkivani artikl. Ukoliko je cijena ponuđena za tezgom bila realna, a vi se okrenuli i otišli, prodavac će bijesno otfrknuti za vama i već će zaskakivati sljedeću mušteriju.

Ovo šta ne treba da radite

1. Ne kudite robu da biste joj spustili cijenu. Prodavac bi mogao pomisliti da nešto nije u redu sa vama kad kupujete nešto što smatrate nekvalitetnim.
2. Ni pod razno ne spominjite da ste kod nekog drugog vidjeli isti proizvod za manje novca. U tom slučaju bi mogao da zatraži od vas da ga odvedete kako bi se i on sam u to uvjerio.
3. Ne spuštajte cijenu tako da potcijenite robu. Neke trgovce to umije tako da uvrijedi da će, makar ništa i ne zaradio, smjesta obustaviti dalje pregovore sa vama. Možda će vam pak bijesan u nastavku održati lekciju o trgovanju, a možda ćete imati sreće pa vam ništa ne kaže tražeći sljedeću žrtvu.
4. Ako u samom početku niste izrazili nezadovoljstvo prvopredloženom cijenom, a on je specijalno zbog vas pun elana ispretumbao rafe tako da su ešarpe i šalvare letjele, rizično bi bilo na kraju oboriti cijenu. Taj vrtoglavi pad bi mogao dovesti do kavge!
5. Ako vam je prilikom jedne ture cjenkanja dao povoljnu cijenu, a vi otišli dalje u izvidnicu, ne očekujte da će vas po pokajničkom povratku sačekati ista cijena.

Sve je to pomalo kao predstava sa određenim ulogama gdje svako zna svoj tekst, ali improvizuje u skladu sa situacijom. U svakom slučaju, ako vam nije do glumatanja i zamajavanja, a dobro znate koliko šta košta i koliko novca želite da date, uvijek možete ponuditi jednu cijenu i čvrsto je se držati. Ako upali, odlično, a ako ne, biće bolje – iskustvo čuda čini!

Što se mene lično tiče, naučio sam se cjenkati, tek na kraju kad sam ostao bez novca :)

Samo zbog vas

sam morao da snimim jedan pregovarački postupak između kineskinje i muškarca iz evrope koji je u pomoć morao da pozove svoju ženu. 

Pogledajte njegovo iskustvo: