Treba li nam elektronska demokratija?
Šta se podrazumjeva pod elektronskom demokratijom? Ona ne podrazumjeva samo elektronsko glasanje, razgovor sa političarima preko Tvitera ili pristup važnim dokumentima onlajn. Njen revolucionarni koncept bi podrazumjevao aktivnu diskusiju između države i građana i zajedničko odlučivanje o svakom zakonu ili odredbi. To bi ličilo na direktnu demokratiju, koja je postojala u staroj Grčkoj.
Na primjer, zamislite situaciju da u gradu Banjaluka, treba da se donese odluka da li će se u naselju Borik na mjestu dječijeg igrališta izgraditi Crkva. Možda još bolji primjer je pitanje uklanjanja rampe za automobile na rekreativnoj zoni Banj brdo.
Umjesto da to političari lokalnog nivoa rješavaju sami među sobom, glas bi se dao svim punoljetnim stanovnicima tog naselja. Makar i da ih ima više hiljada, oni ne bi morali da budu prisutni u zgradi skupštine na referendumu, već bi se ulogovali u određenu aplikaciju i tamo iznijeli svoj stav i komentarisali tuđe prijedloge. Nakon javnog razmatranja, mišljenje većina bi presudilo.