Ovih dana neprestano razmišljam kako riješiti problem odlaska na Banj brdo u Banjaluci a da pri tom ni jedna strana ne bude oštećena. Dobro je da građani predlažu različita rješenja, možda se tako lakše dođe do najboljeg.
Otac sam dva maloljetna dječaka i svakodnevno, po povratku sa posla, imam zagonetku koju stalno i iznova rješavamo moji prijatelji i ja. Naime, pitanje gdje odvesti malu djecu Banjaluke na svjež vazduh je pitanje na koje nema ni brzog ni lakog odgovora. Ima malo mogućnosti: na Kozaru, Borje ili na Vlašić. Svaka od navedenih mogućnosti ima mnogo argumenata za i protiv, tako da se na kraju većina roditelja odluči da ostane u gradu punom smoga. Do neke nove prilike.
Sjećam se vremena kad sam ja bio dijete, kada me moj otac često vodio na Banj brdo. Išli smo autom, kad god je bilo lijepo vrijeme. Auto bi parkirali na Trešnjiku a onda krenuli u šetnju dobro mi poznatim šumskim putevima. Lovački nož (za neku “opasnu zvjerku”) i štap u ruci bili su neizostavni u tim našim “planinarenjima” i od njih se nikada nisam odvajao.
Bilo je to lijepo vreme kojeg se i danas sa nostalgijom sjećam. Iz tih svakodnevnih šetnji Banj brdom vraćali bismo se kući umorni, rumenih obraza i sa dobro naučenim lekcijama kako se družiti i voljeti prirodu.
Danas se na Banj brdo ne može autom. Ja sam svoju djecu vodio jedva nekoliko puta. Kao da je kilometrima daleko. Razumijem potrebe “šetača” ali ko se bavi potrebama djece i starije populacije?
Da li se može naći rješenje sa kojim bi bili zadovoljni i rekreativci ali i djeca i penzioneri?
Stalo mi je da se ovaj problem riješi, zbog moje ali i sve druge djece, zbog starije populacije kojoj je takođe neophodan čist vazduh i malo rekreacije ali i zbog turista.
Ni stanje koje je prethodilo uvođenju rampe, dakle slobodan prolaz automobilima nije bilo rješenje jer šumske staze tada niko nije održavao. U tom smislu predlažem neke mogućnosti:
- Uvesti upravu rekreativne zone koja bi zapošljavala dovoljan broj ljudi za razvoj i održavanje rekreativne zone.
- Uvesti naplatu prolaska automobilima do restorana Nole (dalje isključivo pješke), slično kao na Kozari. Novac prikupljen na ovaj način uprava bi koristila za uređivanje rekreativne zone u cjelini, uključujući izgradnju i održavanje šumskih staza. Uvesti povoljne mjesečne karte.
- ili uvesti zabranu saobraćaja u periodu od 07 časova ujutro do 15 časova nakon čega se rampa odvara za saobraćaj.
- ili uvesti zabranu saobraćaja u periodu od 00 časova do 24 časa uz prisustvo autobuske linije koja bi saobraćala tri puta dnevno i to u 10, 12, 14.
- DOPUNJENO: 24.03.2016. Gradska uprava da pokrene proceduru izgradnje žičare koja bi uključila isporuku opreme te montaža i puštanje žičare u rad. Kabine šestosjedi uspinjaće se za manje od osam minuta do vrha Banj brda. Izradnja žičare će predstavljati jedinstveni turistički potencijal "koji će imati pozitivne efekte za grad Banjaluku. To će svakako rezultirati i značajnim ekonomskim efektima i izgradnjom ostalih sportsko-rekreativnih kapaciteta na ovom prostoru. S obzirom na izuzetno interesovanje građana Banjaluka emotivno vezanih za ovaj simbol grada, a i na sve veće prisustvo stranih turista, moglo bi se očekivati da bi žičara u kratom vremenskom roku postala samoodrživa.
Vjerujem da će građani Banjaluke i gradske vlasti pronaći rješenje koje bi omogućilo da rekreativna zona u perspektivi postane samoodrživ poslovni subjekat.
Da li bi nam elektronska demokratija pomogla u donošenju odluke? Pročitajte tekst.
NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.
