Aprila prošle godine, 23-godišnja studentkinja iz Kanade, Kjan Liu, ćaskala je preko video linka sa prijateljicom u Kini. Iznenada, neko je zakucao na njena vrata u Torontu i ona je izašla iz vidokruga web-kamere da bi otvorila.
Prijateljica s druge strane linije užasnuta je posmatrala kako nepoznat čovek prilazi Kjan i počinje borba. Ubrzo, veza je prekinuta. Nekoliko sati kasnije, polugolo beživotno tijelo Kjan Liu pronađeno je u njenoj sobi u studentskom domu Univerziteta Jork u Torontu.
Brajan Dikson, 30-godišnji student koji je živio u susedstvu, kasnije je uhapšen zbog tog zločina i očekuje početak suđenja.
S obzirom na cifru od 560 miliona registrovanih korisnika, nije pretjerano čudno da se preko Skype-a dešavaju i zločini pred svjedocima.
Stručnjak za Skype Martin Džidiz kaže za BBC da korisnici provedu mjesečno više minuta na Skype-u, nego što je ukupna mjesečna minutaža svih međunarodnih telefonskih poziva.
"HD audio kvalitet na Skype-u pruža osjećaj da je osoba s kojom pričate s vama. To je ono što ljudi žele, osećaj bliskosti“, kaže on.
Skype je najpoznatiji i najveći VoIP (voice over internet protocol) provajder na svijetu, ali tu su i Ooma, Viber, Viatalk...
U novembru, britanski trgovac Edrijan Roland umro je u Indiji. List „Dejli mejl“ izvjestio je da je on počinio samoubistvo dok je njegova djevojka sve gledala uživo, na Skype-u, iz Engleske.
Istražioci zahvaljujući Skype-u u slučajevima „kriminala uživo“ imaju svjedoke, ali ne i zapis samog događaja.
Oktobra 2010, hitna pomoć je pozvana u stan u Oslu, gde su pronašli 20-mjesečnu djevojčicu čija je majka tvrdila da je beba slučajno upala u kantu vode. Dijete je umrlo dan kasnije. Godinu dana kasnije, majka - Jasmin Šodri - promjenila je priču i kaže da je namjerno držala dijete pod vodom pošto je njen dečko u Velikoj Britaniji - Amaz Kureši - rekao da je to dobar način da je disciplinuje.
Tužilac Kristin Rasdal kaže za BBC: "On nije uhapšen, ali je ispitan kao osumnjičeni. Potvrdio je da je bio svjedok događaja preko Skype-a, ali ne i da je potapanje djeteta bilo njegova ideja. Nažalost, ne postoji nikakav zapis šta se tog dana dogodilo na Skype-u.“
Džidiz objašnjava: "Skype je samo dio softvera i isto kao što ne očekujete da internet pamti svaku igricu koju igrate, ne možete da očekujete ni da Skype memoriše vaše razgovore. Možda ima nekih forenzičkih tragova na kompjuteru s kojeg je razgovor obavljen, djelići memorije koji su sačuvani u 'kešu', ali malo je vjerovatno da se mogu pronaći dokazi o onome što je rečeno ili napisano."
Korisnici mogu da snimaju razgovore preko Skype-a, ali za to moraju da plate dodatni softver. Takvim softverom omogućava se snimanje do 15 minuta razgovora.
Ipak, u većini slučajeva, ako ste svjedok nečega na Skype-u - bez obzira koju vrstu web-kamere koristite - neće ostati video dokazi koji će potvrditi vašu priču.
Baš ovo odsustvo forenzičkih tragova čini VoIP protokole zanimljivim za neke grupe.
Skype je postao uobičajeno mjesto za poslovne „sastanke“ i video konferencije i u šoubiznisu.
Godine 2009, pojavili su se izvještaji da su organizovane kriminalne grupe u Milanu, trgovci oružjem i drogom i krugovi koji se bave organizovanjem prostitucije, koristili Skype da bi "prešli" istražioce koji su, u rok službe, prisluškivali njihove telefone.
Džidiz kaže da je način šifrovanja Skype-a donio "fundamentalnu promjenu u raspodjeli moći između vlasti i običnih ljudi", pošto vlasti ne mogu ni da prate ni da prisluškuju VoIP pozive.
U tome bi moglo da se krije i objašnjenje zašto Indija, Kina i Saudijska Arabija prijete da će zabraniti Skype i slične servise.
I druge zemlje rado bi da imaju moć da "presreću" razgovore preko tih protokola, najčešće objašnjavajući da je prisluškivanje u skladu sa zakonom - sredstvo za borbu protiv terorizma.
Ipak, Skype tim pritiscima još uvijek odolijeva.
Prijateljica s druge strane linije užasnuta je posmatrala kako nepoznat čovek prilazi Kjan i počinje borba. Ubrzo, veza je prekinuta. Nekoliko sati kasnije, polugolo beživotno tijelo Kjan Liu pronađeno je u njenoj sobi u studentskom domu Univerziteta Jork u Torontu.
Brajan Dikson, 30-godišnji student koji je živio u susedstvu, kasnije je uhapšen zbog tog zločina i očekuje početak suđenja.
S obzirom na cifru od 560 miliona registrovanih korisnika, nije pretjerano čudno da se preko Skype-a dešavaju i zločini pred svjedocima.
Stručnjak za Skype Martin Džidiz kaže za BBC da korisnici provedu mjesečno više minuta na Skype-u, nego što je ukupna mjesečna minutaža svih međunarodnih telefonskih poziva.
"HD audio kvalitet na Skype-u pruža osjećaj da je osoba s kojom pričate s vama. To je ono što ljudi žele, osećaj bliskosti“, kaže on.
Skype je najpoznatiji i najveći VoIP (voice over internet protocol) provajder na svijetu, ali tu su i Ooma, Viber, Viatalk...
U novembru, britanski trgovac Edrijan Roland umro je u Indiji. List „Dejli mejl“ izvjestio je da je on počinio samoubistvo dok je njegova djevojka sve gledala uživo, na Skype-u, iz Engleske.
Istražioci zahvaljujući Skype-u u slučajevima „kriminala uživo“ imaju svjedoke, ali ne i zapis samog događaja.
Oktobra 2010, hitna pomoć je pozvana u stan u Oslu, gde su pronašli 20-mjesečnu djevojčicu čija je majka tvrdila da je beba slučajno upala u kantu vode. Dijete je umrlo dan kasnije. Godinu dana kasnije, majka - Jasmin Šodri - promjenila je priču i kaže da je namjerno držala dijete pod vodom pošto je njen dečko u Velikoj Britaniji - Amaz Kureši - rekao da je to dobar način da je disciplinuje.
Tužilac Kristin Rasdal kaže za BBC: "On nije uhapšen, ali je ispitan kao osumnjičeni. Potvrdio je da je bio svjedok događaja preko Skype-a, ali ne i da je potapanje djeteta bilo njegova ideja. Nažalost, ne postoji nikakav zapis šta se tog dana dogodilo na Skype-u.“
Džidiz objašnjava: "Skype je samo dio softvera i isto kao što ne očekujete da internet pamti svaku igricu koju igrate, ne možete da očekujete ni da Skype memoriše vaše razgovore. Možda ima nekih forenzičkih tragova na kompjuteru s kojeg je razgovor obavljen, djelići memorije koji su sačuvani u 'kešu', ali malo je vjerovatno da se mogu pronaći dokazi o onome što je rečeno ili napisano."
Korisnici mogu da snimaju razgovore preko Skype-a, ali za to moraju da plate dodatni softver. Takvim softverom omogućava se snimanje do 15 minuta razgovora.
Ipak, u većini slučajeva, ako ste svjedok nečega na Skype-u - bez obzira koju vrstu web-kamere koristite - neće ostati video dokazi koji će potvrditi vašu priču.
Baš ovo odsustvo forenzičkih tragova čini VoIP protokole zanimljivim za neke grupe.
Skype je postao uobičajeno mjesto za poslovne „sastanke“ i video konferencije i u šoubiznisu.
Godine 2009, pojavili su se izvještaji da su organizovane kriminalne grupe u Milanu, trgovci oružjem i drogom i krugovi koji se bave organizovanjem prostitucije, koristili Skype da bi "prešli" istražioce koji su, u rok službe, prisluškivali njihove telefone.
Džidiz kaže da je način šifrovanja Skype-a donio "fundamentalnu promjenu u raspodjeli moći između vlasti i običnih ljudi", pošto vlasti ne mogu ni da prate ni da prisluškuju VoIP pozive.
U tome bi moglo da se krije i objašnjenje zašto Indija, Kina i Saudijska Arabija prijete da će zabraniti Skype i slične servise.
I druge zemlje rado bi da imaju moć da "presreću" razgovore preko tih protokola, najčešće objašnjavajući da je prisluškivanje u skladu sa zakonom - sredstvo za borbu protiv terorizma.
Ipak, Skype tim pritiscima još uvijek odolijeva.
