Mulenveg, tada 19-godišnji brucoš na Univerzitetu u Hjustonu, napisao je novi blog post i kliknuo na “objavi”. Njegova web-stranica Photomatt.net bilježi rast, objasnio je u postu, ali treba mu bolji alat za objavljivanje od zapuštenog softvera b2 kojim se služi. “Bilo bi dobro kada bi imao fleksibilnost Movable Typea, analitičnost TextPatterna, otvoreni kod kao b2 i jednostavan setup poput Bloggera”, maštao je navodeći popularne blog servise onoga vremena. “Jednoga dana, zar ne?”
Taj klik od 24. januara 2003. možda se ne može uporediti s prvom prekookeanskom telegrafskom porukom Sajrusa Filda ili pritiskom na prekidač kojim je Džordž Vestinghaus upalio električno svjetlo na Svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, ali Mulenveg je njime na neki način takođe ušao u istoriju. Istog trenutka počeo je da stvara WordPress, softver za online objavljivanje koji je danas internetska lingua franca.
WordPress je vodeća svjetska blog platforma i krunski dragulj kompanije Automattic iz San Francisca, koju vode Mulenveg (28) i programerski veteran, preduzetnik i investitor, CEO Toni Šnajder.
Danas se svaka šesta internet stranica - ili njih 60 miliona - pravi u WordPressu, a svakoga dana nastaje ih još stotinu hiljada. Sajtovi iz WordPressovog oblaka, gdje svako može besplatno da kreira svoj web, privlače 330 miliona posjetilaca koji svakog mjeseca pregledaju 3,4 milijarde sajtova.
Automatticov softver za preduzetnike, WordPress VIP, danas je po defaultu digitalni izdavački alat velikih medijskih kompanija (uključujući Forbes.com). Za mnoge od njih to je obećana zemlja - standardna, jednostavna, multimedijski orijentisana platforma, pronađena nakon desetogodišnjeg probijanja kroz džunglu nezgrapnih, skupih i kojekako skrpljenih sistema za upravljanje sadržajima.
S obzirom na sveprisutnost WordPressa, zašto Met Mulenveg nije milijarder? Automattic od svojih početaka 2005. godine novcu pretpostavlja široku dostupnost svojih softvera, pa mnoge daje besplatno. Samo jedan posto korisnika plaća usluge WordPress.coma. Među njima nisu članovi WordPress.org, korisnici softvera otvorenog koda koji upravljaju svojim serverima i sami primjenjuju softver. Samo malobrojni odnedavno plaćaju za dodatne usluge poput sigurnosnog kopiranja datoteka.
Automattic je tek prošle godine uveo (ograničenu) razmjenu oglasa. “Monetizacija je tek na početku”, tvrdi Šnajder, dodajući da firma posluje s dobitkom i da je od 2005. svake godine udvostručavala prihod od prodaje.
Ipak, za 2012. su predvidjeli samo 45 miliona prihoda, što je sitnica s obzirom na ogromnu rasprostranjenost proizvoda. Mulenvegu se nikuda ne žuri. S rijetkom bradom i kosom do ramena ostavlja utisak tihog proroka. Mek, nenametljiv glas zvuči ozbiljno, posebno kada se raspravlja o otvorenom kodu.
Kao dječak Mulenveg je kod kuće u Hjustonu pomagao ocu, softverskom inženjeru, da preuređuje kompjutere. Tu vještinu uskoro je pretvorio u biznis. Prvu web-stranicu napravio je kao 12-godišnjak, a blog je pokrenuo s 18 da bi podijelio fotografije s putovanja u Vašington. Sa 19 je već stekao dovoljno programerskog samopouzdnja da unese kod u b2, svoj omiljeni otvoreni projekat.
Nakon posta iz januara 2003. udružio se s Majkom Litlom, programerom iz engleskog grada Stokporta koji je ponudio pomoć pri stvaranju novog softvera za izradu blogova. U maju su objavili prvu verziju WordPressa. Bilo je relativno lako da se instalira, a kodiranju vičnijim blogerima nudila je dovoljno mogućnosti prilagođavanja. U području kojim je dominirao Movable Type, nova usluga privukla je hiljade korisnika putem usmenog predanja.
Kada su vlasnici Movable Typea 2004. počeli da naplaćuju usluge, masa ljutitih izbjeglica našla je utočište u WordPressu. U avgustu servis je već imao15.000 korisnika i četu vijernih programera širom svijeta koji su besplatno poboljšavali kod.
Mulenveg je napustio studije i zaposlio se u CNET Networksu u San Francisku, pomažući kompaniji da se snađe u svijetu blogova i online medija. “Tih prvih par mjeseci upoznao sam gotovo sve ljude s kojima i dan-danas radim”, kaže. Među njima su bloger Om Malik, ulagač Toni Konrad i Toni Šnajder.
Šnajder mu je promjenio život. Do 2005. Mulenveg je već odbio investitore rizičnog kapitala i ponude za preuzimanje pristigle od kompanija koje su željele da zarade na lojalnosti WordPressovih korisnika. Tog aprila se javno izvinio zbog nevoljnog pokušaja da se WordPress finansira objavljivanjem oglasa. Najviše se bojao da neko ne pretvori njihovu platformu u robu i uništi sve što se postiglo otvorenošću koda. “Pretvaranju WordPressa u posao opirao sam se i zato što nisam upoznao nikoga ko bi uspio da spoji biznis s mojom filozofijom”, kaže Mulenveg.
Tada se pojavio Šnajder. Upoznali su se na ručku na koji je Mulenveg zakasnio pola sata pa se događaj pretvorio u ranu večeru. Švajcarski softverski inženjer Toni Šnajder tih dana je za 29 miliona dolara prodao Yahoou svoj e-mail servis Oddpost. Na sastancima tokom sljedećih nekoliko mjeseci s Mulenvegom je razmotrio niz ideja o budućnosti WordPressa.
U oktobru 2005. Mulenveg je dao otkaz u CNET-u i u decembru pokrenuo Automattic, prikupivši 1,1 milijardu dolara od Polaris Venturesa, True Venturesa (firme u kojoj je Šnajder partner), CNET-a i Radar Partnersa. Šnajder je postao CEO u januaru 2006.
Kako bi izbjegli proždiranje WordPressove zajednice okupljene oko otvorenog koda, Automattic je iskoristio pojavu računarstva u oblacima. Stvoren je WordPress.com gde svaki laik može da kreira web-stranicu bez briga oko hostinga i servera. Automattic zarađuje putem “freemium” modela u sklopu koga neki korisnici plaćaju dodatne usluge poput sigurnosnih kopija datoteka ili premium domena. Tokom prve dvije godine korisnici su stvorili dva miliona sajtova. Uskoro su se pojavile medijske kompanije, preklinjući Automattic da preuzme vođenje njihovih sistema upravljanja sadržajem. Kompanija je na to pristala u septembru 2006, kada je autor tehnoloških publikacija Robert Skobl kao prvi klijent prešao na VIP verziju WordPressa. Slijedili su ga CNN i tehnološki blogovi GigaOM, TechCrunch i slični.
Prihodi nikada nisu bili spektakularni, ali Automatticu je i par miliona dolara bilo dovoljno da se pokrije i 2008. odbije “vrlo velikodušnu ponudu” jednog prosca. Umjesto unovčavanja, prikupili su još 29,5 miliona dolara od istih ulagača. Pridružio se i New York Times, koji sad mnoge od svojih blogova vodi upravo preko ovog servisa. “To je bila velika prekretnica”, sjeća se Šnajder.
Osim nezavisnosti, Automattic ima i vrlo neobičan radni prostor. Slobodan pristup softverskom kodu donio im je 120 zaposlenih u 24 zemlje na pet kontinenata. Premda većinom rade sami, od kuće, raspoređeni su u timove od pet-šest osoba, a svaki tim raspolaže velikodušnim budžetom koji im omogućuje putovanja; Mulenveg veruje da su društveni kontakti važni za saradnju. Sastanci timova već su održani na Havajima, Novom Zelandu i u Meksiku. Jedanput godišnje svi se na nedelju dana sastaju na lako dostupnoj destinaciji s dobrom internet vezom.
Raspršenost radne snage omogućuje Automatticu angažovanje talentovanih ljudi bilo gde u svijetu a da ne mora da im isplaćuje bonuse i visoke plate kakve dobijaju zaposleni Googlea, Facebooka i Applea.
Izvan Automattica, direktno od WordPressa živi ogromna zajednica programera i konsultanata. Nedavna anketa pokazala je da 20.000 ljudi širom svijeta vodi blogove, dizajnira web-stranice i nudi usluge održavanja korisnicima WordPressa. Ono što bi drugi menadžer smatrao gubljenjem prihoda, Mulenveg smatra dugoročnom vrijednošću koja Automatticu omogućuje da zadrži fokus dok spoljni saradnici popunjavaju praznine. “Posmatraču spolja”, kaže, “mi izgledamo čudno”.
Ipak, očekivala bi se veća zarada od kompanije koja 17 posto weba vrti oko maloga prsta. Šezdeset posto prihoda ostvaruju od dodatnih usluga za web-stranice u sklopu WordPress.coma, poput prilagođenih naziva domena, premium predložaka i bezbjednosnih opcija. Korisnici VIP usluge, koji mjesečno plaćaju između pet i 50.000 dolara, donose im 20 posto prihoda. Ostatak stiže od oglašivača.
U novembru prošle godine Automattic je u partnerstvu s kompanijom Federated Media predstavio WordAds, svoj prvi veći iskorak u oglašavanje, nudeći prikazivanje oglasa na većini najpopularnijih blogova. Programu se već pridružilo 10.000 sajtova.
Kako zaraditi na mnoštvu korisnika WordPressa? S malom ekipom koja održava VIP servis (samo 14 ljudi) teško je proširiti tu uslugu. WordAds program je tek zaživio, ali je jasno usmjeren na rast. S glavninom prihoda iz naknada za premium opcije WordPress.coma, Šnajder želi da ponudi više opcija i da ih nudi agresivnije.
Novopečeni ste bloger? Za 18 dolara možete se riješiti “.wordpress” djela svoje adrese, a za 99 dolara dobijate “WordPress Value Bundle” koji uključuje HD video i više prostora za skladištenje i alata za editovanje.
U igru je uključen čak i neprofitni dio projekta. Automattic je nedavno izdao JetPack, paket usluga koji nezavisnim web-stranicama iz mreže WordPress.org omogućuje da se u oblaku koriste dodacima poput alata za društvene medije, komentarisanje i praćenje statistika o posjećenosti. Premda se zasad plaćaju samo backup i sigurnosne opcije, priključivanje novih korisnika ovoj velikoj zajednici otvoriće vremenom dodatne mogućnosti za zaradu.
“WordPressu treba održivi model da bi bio svjetska klasa”, kaže Mulenveg, ali jasno je s koje se strane profita nalazi njegovo srce i duša. Veliki dio vremena provodi posjećujući “Word-kampove”, desetine WordPress konferencija koje se svake godine održavaju širom svijeta. Na tim se događajima okupljaju većinom članovi WordPress.org mreže, a oni nisu među jedan posto korisnika koji plaćaju kompanijine račune.
Sajruss Feld i Džordž Vestinghaus nisu bili tako široke ruke sa svojim pronalascima. Ali oni su umrli bogati.
Izvor: Forbes | J. J. COLAO
