Mnogi menadžeri osjećaju strah i neprijatnost od strateškog planiranja jer je mogućnost pogrešnog predviđanja velika, zato osmišljavaju strategiju o onome što se može kontrolisati, npr. troškovima. To je potpuno pogrešno jer o njima odlučuje kompanija, a o njenim prihodima kupci.
Svi direktori znaju da je strategija važna, ali gotovo svima, naglašava Roger L. Martin, profesor i bivši dekan Univerziteta u Torontu i ko autor knjige "Kako strategija stvarno radi" u izdanju Harvard Business Revieva, to je jedan od najneugodnijih zadataka jer ih suočava s budućnošću, o kojoj mogu samo nagađati. Odabir strategije, naime, podrazumijeva donošenje odluka nakon kojih više nemaju neograničen broj mogućnosti što za neke može značiti i kraj karijere.
Prirodna reakcija većine rješavanje je problema na lakši način s već provjerenim potezima i alatima. A to vodi višemjesečnim pripremama opsežnog plana ulaganja postojećih i novih sredstava zbog npr. povećanja tržišnog češća.
Plan je podržan detaljnim tabelama troškova projekta i očekivanoga neposrednog prihoda i kada je završen, svi se osjećaju manje uplašeno.
To je možda dobar način za nošenje sa strahom, ali ne i sa strategijom, čiji je bitan sastojak pri kreiranju i donošenju odluka upravo strah. Zapravo, ako ste potpuno zadovoljni na kraju procesa, velika je šansa da imate lošu strategiju i da ste zaglavili na nekim važnim stepenicama procesa. Prava strategija, kaže Martin, svodi se na promišljeno klađenje i donošenje teških odluka. Cilj joj nije umanjenje rizika, već povećanje izgleda za uspjeh.
Neizvjesnost kao izgovor
Nije stvar u tome da osnovnim istraživanjem dođete do gotovo savršenog zaključka, već strategija mora biti jednostavan i grub proces razmišljanja o tome što treba preduzeti da ostvarite što želite te procjena je li to realno.
Fokusirajte svoju energiju na ključne odluke koje utiču na one o kojima zavisi vaš prihod, odnosno kupce. Mnogi dizajniraju strategiju oko onog što kompanija može kontrolisati, npr. oko troškova, što je potpuno pogrešno jer o njima odlučuje kompanija, a o vašim prihodima kupci. A činjenicom da je budućnost neizvjesna i nestabilna koriste se kao izgovorom za odgađanje donošenja strateških odluka dok budućnost ne postane predvidiva. Ali ako je budućnost previše nepredvidiva, a to je uglavnom uvijek i ne omogućava donošenje strateških odluka, kako će menadžer prepoznati tačku u kojoj predvidljivost dovoljno visoka da se počnu donositi odluke?
Dakle, koncept stvaranja strategije tako najčešće postaje izgovor za izbjegavanje strateških odluka, za kopiranje izbora koji se čine da pale za druge. Ali jednostavno slijedeći odluke konkurenta, ostajući u zoni udobnosti, nikad nećete proizvesti jedinstvenu i vrijednu prednost. Lako je identifikovati kompanije koje su pale u te zamke. U njima se članovi uprave ugodno druže s planerima i troše mnogo vremena na pregled i odobravanje njihova rada.
lzbjegnite zamke
Rasprava na sastancima više naginje temi kako iscijediti više profita iz postojećih prihoda nego kako generisati nove. Glavni parametri tiču se finansiranja i sposobnosti, a oni koji se bave zadovoljstvom kupaca ili učešćima na tržištu u drugom su planu. Kako kompanija može izbjeći te zamke? Problem naime leži u ukorijenjenoj ljudskoj averziji prema strahu, a jedini je lijek usvajanje discipline u stvaranju strategije i pomirenje sa osjećajem brige. To podrazumijeva obezbjeđivanje procesa stvaranja strategije pomoću tri osnovna pravila. Pridržavati se tih principa, istina, nije lako jer zona komfora mami udobnošću, ali ako možete slijediti pravila, možete biti sigurni da strategija barem neće biti loša.
TRI PRAVILA STVARANJE STRATEGIJE :
1. Gdje igrati i kako pobijediti
Fokusirajte svoju energiju na ključne odluke koje se tiču donosioca prihoda, odnosno kupaca. Dva vaša izbora odrediće uspjeh: odluka gdje igrati (koju ciljnu grupu gađate) te kako pobijediti (stvoriti uvjerljivu vrijednost). Ako kupac nije u dohvatu područja na kojem kompanija igra, vjerovatno neće biti svjestan ponude ili njene dostupnosti. Ako se kompanija povezala s kupcima, vaš izbor načina pobjede odlučiće hoće li kupcima ciljana vrijednost biti uvjerljiva.
2. O prihodima, a ne o troškovima
Strategija nije esej o savršenstvu. Već nesvjesno menadžeri vjeruju da strategija treba postići preciznost i predvidljivost troškovnog planiranja, ali ona je prije svega dokument o prihodima, ne o troškovima. Kada je dobra, povećava izglede kompanije u tom poslovnom kockanju s budućnosti. Menadžeri zato ne smiju biti uplašeni od tog procesa. A da bi se to postiglo uprava i regulatori moraju ohrabrivati, a ne obeshrabrivati činjenicu da je uvijek riječ o određenom kockarskom riziku.
3. Odgovor na svako pitanje
Logiku učinite eksplicitnom. Jedini način da imate dobar niz strateških odluka testiranje je logike svog razmišljanja. Zašto vaš izbor ima smisla, šta trebate vjerovati o korisniku, o evoluciji vaše industrije, konkurenciji, vašim sposobnostima? Ključno je zapisati odgovore jer ljudski um rado prerađuje istoriju pa i to da se sve u vrlo maloj mjeri odvijalo prema planu. Ako je logika snimljena ili zapisana, lako ćete je uporediti sa stvarnošću.
Autor: DARIJA TABULOV- TRUTA
Pogledajte i dva priloga/vodiča
