Intelektualni kapital je termonuklearno kompetitivno oružje današnjice. Tomas Stjuart
Ova rečenica gurua menadžmenta Tomasa Stjuarta (Thomas Stewart) najbolje dočarava snagu intelektualnog kapitala. Ali, da bismo tu snagu intelektualnog kapitala maksimalno efikasno koristili u cilju daljeg razvoja i prosperiteta, neophodno je da u potpunosti razumijemo njegovu suštinu, ulogu i način na koji stvara vrijednost. Pa, hajde onda da krenemo redom.
Kada sam prije nekoliko godina počela da se zanimam za temu intelektualnog kapitala, prvo me je zanimalo šta je to intelektualni kapital i zašto se u novom pojmovniku menadžmenta ustalio baš ovaj izraz. Baveći se riječima, shvatila sam da izraz “intelektualni kapital” u stvari najslikovitije i najpotpunije predstavlja neopipljive resurse, kao što su know-how, kompetencija, inovativnost, korporativna kultura, timski rad, imidž, lojalnost potrošača.
Konotacija riječi “kapital” je uvek pozitivna – to je poželjna i vrijedna roba čije posjedovanje kompaniji omogućava nastavak ekonomske aktivnosti, što joj, ukoliko je ovaj proces profitabilan, omogućava uvećanje kapitala. Korišćenje ove dvije riječi zajedno upućuje na nešto što je vrijedno za kompaniju, a sa druge strane je apstraktno i neopipljivo.
Šta je intelektualni kapital?
Definicije i nisu toliko važne. U biznisu je važna suština. A vezano za intelektualni kapital, suštinski je važno sljedeće: intelektualni kapital obuhvata neopipljive resurse, on danas stvara gotovo 80% ekonomske vrijednosti, na njemu se zasniva konkurentska prednost, stvaranje vrijednosti i vrijednost kompanije su rezultat snage intelektualnog kapitala.
Podjela intelektualnog kapitala
Prema najčešćoj klasifikaciji, intelektualni kapital obuhvata tri kategorije, odnosno tri grupe neopipljivih resursa.
Ljudski kapital predstavlja sposobnost zaposlenih da koriste rješenja u cilju ispunjavanja očekivanja kupaca. Obuhvata njihovu kompetenciju, odnosno znanje, vještine, iskustvo, sposobnost inovacije, kreativnost, fleksibilnost, tolerantnost, motivisanost, zadovoljstvo, sposobnost timskog rada, sposobnost učenja, lojalnost, formalni trening i edukaciju.
Važno je napomenuti da zaposleni sami po sebi nisu ljudski kapital kompanije, nego to postaju onda kada svoje znanje i sposobnosti transformišu u djela koja doprinose stvaranju (materijalne ili nematerijalne) vrijednosti za kompaniju (dodata vrijednost, novi klijenti, bolji imidž, uspješnija organizacija, profitabilan proizvod, novi proizvod).
Ljudski kapital je onaj dio intelektualnog kapitala, koji poslije završetka radnog vremena napušta kompaniju. U knowledge-intensive kompanijama, poput Microsofta, stručni, kreativni, inovativni, motivisani i angažovani zaposleni, sa osnovnim ciljem stvaranja vrijednosti za svoju kompaniju, jesu ključni stvaraoci vrijednosti i njen najveći kapital.
Međutim, s obzirom da je sve ono što je u glavama zaposlenih neprikosnoveno vlasništvo pojedinca, kompanije ne mogu posjedovati svoj ljudski kapital, odnosno nisu vlasnici ljudskog kapitala. Kompanija raspolaže kompetencijama zaposlenih samo dok su vlasnici ovih kompetencija zaposleni u kompaniji, jer tada rezultati njihovog intelektualnog rada pripadaju kompaniji. Ukoliko kompanija želi da zadrži kompetencije zaposlenih unutar kompanije, neophodno je da ih sačuva kao informacije u bazama podataka ili da ih ugradi u nove metode, nove proizvode i usluge, nove organizacione strukture, odnosno da u što većoj mjeri kodifikuje tacit znanja (znanje, ideje, vizije, iskustvo, vještine,…) u eksplicit znanja (planovi, procedure, baze podataka, priručnici,…). To je jedini način da kompanija postane vlasnik djela ljudskog kapitala. Zato se kompanije širom svijeta trude da profesionalne kompetencije svojih zaposlenih pretvore u kolektivno znanje koje ostaje u vlasništvu kompanije i kada neki od zaposlenih odu.
Strukturni kapital se definiše kao znanje koje ostaje u kompaniji, kada svi zaposleni, posle završetka radnog dana, odu kući. Čine ga organizacione rutine, procedure, sistemi, baze podataka i korporativna kultura. Ova vrsta kapitala podrazumjeva sisteme i organizaciju koja omogućava da se raspoloživi resursi koriste na najbolji mogući način, tako da efikasnije stvaraju vrijednost. Primjeri strukturnog kapitala su organizaciona fleksibilnost, opšta upotreba informacionih tehnologija i sposobnost organizacionog učenja. Neki djelovi strukturnog kapitala mogu se zakonski zaštititi, i onda postaju intelektualna svojina kompanije. Na ovaj način dio strukturnog kapitala postaje vlasništvo kompanije.
Relacioni kapital obuhvata odnose kompanije sa eksternim okruženjem, odnosno eksternim stejkholderima. Ovaj dio intelektualnog kapitala obuhvata odnose sa potrošačima, dobavljačima, poslovnim partnerima, akcionarima i drugim stejkholderima i percepciju koju oni imaju o kompaniji. Primjeri relacionog kapitala su: imidž, lojalnost kupaca, zadovoljstvo kupaca, veze sa dobavljačima, sposobnost pregovaranja sa finansijskim institucijama, aktivnosti u okruženju, itd. Ova kategorija se često opisuje i kao kvalitet odnosa sa stejkholderima, superiorna vrijednost koju opaža kupac, i efikasno i efektivno prilagođavanje tržišnih rješenja zahtjevima i potrebama kupaca.
Uloga intelektualnog kapitala u okviru kompanije
Kompanija je na slici predstavljena kao drvo koje raste, razvija se i rađa plodove. Lijepi i ukusni plodovi (proizvodi i usluge) se prodaju, pa je osnovni cilj imati što više kvalitetnih plodova. Vidljivi dijelovi drveta – stablo, grane i plodovi (materijalni i finansijski resursi) privlače najveću pažnju. Oni se posebno njeguju i unapređuju, o njima se priča i izvještava (finansijski izveštaji, bilansi stanja i uspjeha i drugi izvještaji o poslovanju). Ali, sve ono što je vidljivo je zapravo rezultat nevidljivog korjena (intelektualni kapital).
Nema zdravog stabla i dobrog roda bez zdravog i jakog korjena. A korjen (intelektualni kapital) crpi snagu iz zemlje (znanje). Truli korjen, koji propada pod zemljom, nije lako uočiti, ali vrlo lako može uništiti prvo listove i plodove, a dugoročno gledano i cijelu voćku. A onda više nema ničega (nestali smo sa tržišta).
Listovi i plodovi pokazuju samo koliko je drvo zdravo u posmatranom trenutku. Ali da bi se izveo zaključak o sposobnosti ovog drveta da dugoročno rađa zdrave, lijepe i ukusne plodove neophodne su dodatne informacije, koje nisu lako dostupne, jer imaju veze sa skrivenim dijelom drveta, njegovim korjenom i vitalnim žilama unutar stabla i grana.
Na osnovu slikovitog prikaza uloge intelektualnog kapitala i centralnog mjesta koje intelektualni kapital zauzima u procesu stvaranju vrijednosti, za uspješnost u 21. vijeku, neophodno je uspostaviti balans između finansijskog i intelektualnog kapitala i upravljati svim raspoloživim resursima, kao opipljivim tako i neopipljivim.
U svakoj kompaniji veliki broj ljudi posvećen je praćenju i analizi finansijskih i materijalnih resursa. Međutim, neophodno je istu pažnju posvetiti i praćenju intelektualnog kapitala, jer je on temelj na kojem se zasniva dalji rast i razvoj kompanije i njena konkurentnost na tržištu. I kao što postoji strategija upravljanja finansijskim kapitalom, neophodno je da postoji i strategija upravljanja intelektualnim kapitalom, jer jedino tako kompanija može da planira dugoročni opstanak na tržištu.
NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.
