Svijet je danas globalizovan i bez granica. Povećana potrošnja popraćena je intenzivnijom trgovinom čiji se volumen povećava. Istovremeno se sve više trguje na međunarodnom nivou. Rast digitalne privrede uzrokuje revoluciju u svakodnevnom životu i poslovnim modelima, a to ne utiče samo na tradicionalne privredne, političke, upravljačke, provedbene i poslovne modele, nego i na poreske i carinske uprave.
Digitalizacija je pospješila prekograničnu razmjenu i ubrzala njen razvoj. Razvoj poslovnih modela odražava činjenicu da preduzeća danas posluju potpuno drugačije nego u vrijeme kada su osmišljeni međunarodni poreski i carinski propisi. Npr. danas za prodaju robe i usluga nije nužna fizička prisutnost na tržištu, a to znači da može biti teško utvrditi poresku osnovicu na tom tržištu ili porijeklo robe u carinske svrhe.
Potrošač može naručiti robu iz cijelog svijeta jednim klikom. Zato se tržišni obuhvat povećava, cijene se uopšteno govoreći snižavaju te nastaju nove prilike, a ujedno se remete postojeći poslovni modeli – internet prodavnice efikasnije reaguju na potražnju. Važno je reći da to ne dovodi samo do povećanja trgovine nego i do njene fragmentacije jer se u proces uključuju nove stranke koje nisu uvijek upoznate sa poreskim i carinskim obvezama ili mogu strukturisati svoje poslovanje kako bi zaobišle te obveze.
Priroda razmjene robe i usluga mijenja se jer zbog digitalizacije nestaju razlike između robe i usluga, proizvodi se preobražavaju u svoj digitalni prikaz, npr. e-knjige, ili se upotrebljava najmanja moguća količina materijala, npr. 3D ispis.
Privreda je sve više digitalna, pa će se postojeći poslovni modeli morati prilagoditi toj novoj stvarnosti uporedno sa nastankom novih poslovnih modela. Ti novi poslovni modeli odlikuju se ovim glavnim funkcionalnostima, među ostalima: mogućnost udaljenog vođenja poslovanja, nestabilnost tržišta (brzo sticanje i gubitak tržišnih udjela), sklonost monopolu ili oligopolu te mrežni efekti.
Prevođenje globalne privrede u digitalnu privredu odvija se brzo i u velikom obuhvatu te prožima gotovo sva područja društva. Već gotovo trećina rasta ukupne industrijske proizvodnje u Evropi proizlazi iz uvođenja digitalnih tehnologija. Samo jedno tehnološko preduzeće, sa tržišnom kapitalizacijom od tek 7 %, našlo se 2006. među najvećih 20 preduzeća prema tržišnoj kapitalizaciji.
Na istoj tabeli 2017. našlo se 9 tehnoloških preduzeća sa tržišnom kapitalizacijom od 54 % ukupne kapitalizacije 20 najvećih preduzeća.
U periodu od 2008. do 2016. prihod najvećih pet prodavača u e-prodaji prosječno je rastao 32 % godišnje. Tokom tog istog perioda prihod cjelokupnog maloprodajnog sektora EU-a prosječno je rastao 1 % godišnje.
Nova generacija informacionih tehnologija, npr. IoT (Internet of Things), vještačka inteligencija, robotika i virtuelna stvarnost, brzo će dovesti do novog napretka. Sve više se upotrebljavaju digitalna rješenja koja otvaraju nove prilike za građane, preduzeća, ulagače i javne uprave.
Kako bi preduzeća u EU-u ostala konkurentna, neophodno je da iskoriste te prilike te da novoosnovana preduzeća mogu brzo rasti, u potpunosti iskorišćavajući računarstvo u oblaku (Cloud Computing), rješenja za velike podatke (big data), robotiku i brze širokopojasne mreže. Evropi predstoji izazov da brzo iskoristi te digitalne prilike kako bi obezbjedila svoju konkurentnost i zagarantovalo pravedno oporezivanje.
Digitalizacija utiče na sva preduzeća, ali u različitoj mjeri. Za poresku politiku izazov su različiti poslovni modeli koje omogućavaju tehnologija i iskorišćavanje velikih količina podataka. Korisnici mogu na internetu kupovati robu i usluge s bilo kojeg mjesta na svijetu, umjesto u lokalnim prodavnicama. Novom naraštaju potrošača bitnije je da proizvodu ili usluzi mogu pristupiti bez odgađanja nego da ih posjeduju.
Digitalne platforme sa malo kapitalne imovine povezuju rezervni kapacitet i potražnju te omogućavaju ogroman broj kolaborativnih transakcija. Procjenjuje se da će takve transakcije tokom sljedeće decenije rasti po stopi od 35 % godišnje.
Vrijednost mnogih preduzeća u velikoj mjeri zasniva se na nematerijalnoj imovini, informacijama i podacima. Nema jedinstvene karakteristične funkcionalnosti novih vrsta poslovanja u digitalnom prostoru – jedno preduzeće često objedinjava različite aspekte.
Zbog tih razlika pri iznalaženju potencijalnih rješenja neophodno je utvrditi obuhvata li rješenje potreban raspon digitalnih aktivnosti i usluga. Naravno da se ovim načinom poslovanja javlja problem utvrđivanja mjesta oporezivanja i aktivnosti koje se oporezuju. Te nove paradigme zahtijevaju nove političke odgovore.
Primjeri novih načina poslovanja
- Model internet maloprodaje/veleprodaje – na internet platformama prodaje se roba ili se povezuju kupci i prodavači uz naplatu naknade po transakciji, naknade za uvrštavanje na popis prodavača ili uz proviziju. Primjeri: Amazon, Zalando, Alibaba.
- Model društvenih medija – vlasnici mreža oslanjaju se na prihod od oglašavanja ostvaren slanjem ciljanih marketinških poruka potrošačima. Primjeri: Facebook, Xing, Qzone.
- Model pretplate – u okviru platformi naplaćuje se pretplata za trajni pristup digitalnim servisima (npr. muzika ili videofajlovima). Primjeri: Netflix, Spotify, iQiyi.
Model platforme za saradnju – s pomoću digitalnih platformi povezuju se rezervni kapacitet i potražnja, reputacija se smatra valutom i služi kao podrška potrošnji, a pojedincima se omogućava dijeljenje „pristupa” imovini umjesto neposrednog vlasništva. Naplaćuje se fiksna ili varijabilna naknada za svaku transakciju. Primjeri: Airbnb, Blablacar, Didi Chuxing.
Potrebno je razviti i moderni poreski okvir za iskorišćavanje digitalnih prilika, a istovremeno je neophodno obezbjediti pravedno oporezivanje.
Ravnopravnost na tržištu je preduslov da bi se svim preduzećima omogućili inovativnost, razvoj i rast kao podrška većoj produktivnosti, zaposlenosti i blagostanju. Ali stepen digitalizacije industrije razlikuje se od sektora do sektora, naročito između područja visoke tehnologije i onih tradicionalnijih, ali i među državama EU i regijama. Velike razlike postoje i između velikih preduzeća i MSP-ova.
Domaći digitalni poslovni modeli prosječno se oporezuju po stvarnoj stopi od samo 8,5 %, što je upola manje od stope poreza za tradicionalne poslovne modele.
To je uglavnom zbog karakteristika digitalnih poslovnih modela, koji se uveliko oslanjaju na nematerijalnu imovinu, a pogoduju im poreske olakšice. Prekogranična digitalna preduzeća uživaju jednako nisko poresko opterećenje, čak ne računajući agresivno prekogranično poresko planiranje koje poresko opterećenje može svesti praktično na nulu.
