Kada primjetim da siromašni ljudi energično prate sportske utakmice poput fudbala ili košarke, teško mi je shvatiti i racionalizovati ovu pojavu, kao da pokušavam dešifrovati jednu od komičnih epizoda života.
Zašto, pitate se...
Za nekoga ko se bori sa finansijskim teškoćama ili jedva preživljava, ali uprkos tome i dalje nastavlja da ulaže svoje vrijeme i energiju u praćenje sportova, gledanja filmova, igranja igrica i sl. je glupo i kontraproduktivno.
Npr. ako su utakmice u pitanju, vi suštinski svjedočite uspjehu drugih dok se sami suočavate sa gorućim problemima.
Ako ste dovoljno zaluđeni da nazivate igrače u tom timu "vašim timom", možda vam je potrebna doza realnosti.
Iako su oni vaš omiljeni tim, vi niste njihov tim.
Šta je tvoj cilj?
Ako ste siromašni i radujete se gledanju nekog drugog kako igra igru za značajnu sumu novca, dok istovremeno imate stvarne problema sa plaćanjem računa za struju, vrijeme je da se osvijestite.
Ne slavite njihove pobjede; radite na stvaranju svojih pobjeda.
Vaš pravi tim treba da bude vaša porodica!!!
Koliko "glasno" navijate za nju?
Sirotinja koja gleda televiziju gubi vrijeme.
Preduzmite korake odmah, steknite nove vještine, napravite novi potez kako biste zaradili novac.
Načina je bezbroj.
Jedino na taj način ćete zaista slaviti pobjedu.
