Sa zadnjeg dana WinDays-a posebno bismo izdvojili dva predavanja: ono Silvije Gradečak - "Inovaciono istraživanje: saradnja Nauke i privrede'' - te ono poznatog naučnika dr. Ivana Đikića - "Kako uspješno povezati biznis i nauku".
Oba govore o istome - povezivanju nauke sa novcem, odnosno uvjeravaju domaći biznis da od toga mogu imati koristi i nauka i biznis. Gradečakova je dala pogled na ovu tematiku iz američke perspektive, tačnije sa bostonskog MIT-a, koji ima vrlo detaljno razradene sisteme za saradnju s biznisom, od čega, čini se, svi imaju koristi.
Kome se učinilo da je predavanje forsiralo tezu obavezne komercijalizacije naule i naučnika, zgodno je kao protivteža došlo kasnije Đikičevo predavanje na vrlo sličnu temu, ali iz evropske, tačnije njemačke perspektive.
I ondje industrija i biznis u principu uveliko ulažu u nauku i naučna istraživanja, ali i država, gradovi i savezne države (entiteti), što Đikić jako podržava, ali i napominje: ovo ne treba značiti da svaki naučnik treba komercijalizovati svoj rad i saradivati sa industrijom. I onaj ko to ne radi, a bavi se čistim naučnim radom, i dalje vrijedno radi svoj posao i doprinosi napretku nauke i boljitku društva. Bitno je imati na umu i takvo razmišljanje, posebno u našem društvu sklonom krajnostima gdje je sve više onih koji čisti naučni rad bez njegove monetarizacije smatraju ostatkom socijalizma.
Svima koji lamentiraju o ostacima socijalizma" - a kojega, usput, nema već 23 godine - stasala je čitava jedna generacijaa koja ga nije ni čula ni vidjela; a onima koji neutješno aspirišu prema tom nekom idealnom kapitalizmu kojeg nikako dočekati, mali savjet: poslušajte poruke s predavanja Stephanea Garellija. Ovaj je (kažu) vodeći svjetski autoritet u području konkurentnosti.
Istaknuo je da se nove zemlje članice EU ne trebaju isključivo koncentrisati samo na zemlje Evropske Unije jer tržišta u razvoju u Africi, Aziji i Južnoj Americi nude puno bolje prilike za izvoz i rast privrede. lako s negativnim brojkama i kriznim globalnim trendovima, profesor Garelli s IMD-a zaključio je predavanje optimističnom vizijom budućnosti.
Zemlje balkana su male države, ali to je konkurentska prednost jer uz dobru politiku možete vrlo brzo vidjeti rezultate promjena, poručio je profesor. Dakle, zemlje sa kojima smo promptno i bez ikakva razloga raskinuli sve veze koje smo imali još iz bivše SFRJ ipak su naša nada za izvoz.
Možda će nekoga začuditi da je Garelli uočio da njemački, engleski ili talijanski potrošači i vlade uglavnom ne namjeravalu kupovati naše automobile, avione i rakete. Jer ih nemamo. Za sada još uvijek možemo izvoziti ono što zemlje u razvolu još uvijek trebaju: generatore, lokomotive, građevinsku opremu i mehanizaciju i softver - i to bi bilo to.
Zar je potreban stranac da u par minuta predavanja objasni ono što je vidIjivo na prvi pogled? Kažu da je prava dijagnoza pola terapije.
Pitanje je: šta uraditi kada nema nikoga ko bi proveo terapiju, već bi je stalno odgađao? Očito je da nama nije problem ni socijalizam (ni njegovi tobožnji ostaci) ni kapitalizam (ili njegov manjak), već jednostavno - glupost.
Nismo u stanju shvatiti svoje mjesto u svijetu, objektivno procijeniti svoje mogućnosti, bez patetičnog idealizovanja ili isto tako patetične autoflagelacije i samoponižavanja. Jednom kada shvatimo gdje smo i kakvi smo te gdje bismo i kakvi bismo željeli biti, treba napraviti radni plan.
Bez parolašenja o ostacima socijalizma, što je postao izgovor za sve, već sa jasno postavljenim mjerljivim smjernicama i fokusom na opipljivo umjesto metafizičkoga.
Ipak, možda je tačna i jedna druga, neformalna dijagnoza: da nam još uvijek nije dovoljno loše da bismo se prihvatili stvarnih promjena i rada na sebi. Očekujemo da se i taj problem brzo ispravi.
Voljeli bi da čujemo i vaše mišljenje na ovu temu. Ostavite komentar.
NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.
