Najkvalitetniji informatički kadrovi posljednjih godina učestalo napuštaju državnu upravu usljed neadekvatnih uslova rada, a čak 50% službenika namjerava da napusti posao u narednih godinu-dvije dana.

Stanje je postalo veoma alarmantno, zato što odlaze baš oni koji najviše rade i odudaraju od uvrježenog mišljenja o službenicima kao „parazitima“ koji troše novac poreskih obveznika i rade minimalno“.

Visok stepen znanja, vјeština i iskustva ovih državnih službenika, kao i složenost poslova koje obavljaju, čine ih sve privlačnijim na tržištu rada. Kadrove koji se bave ovim poslovima je jako teško formirati, jer oni iziskuju ne samo kvalitetno formalno obrazovanje, odlično poznavanje engleskog jezika već i dug period specifičnih obuka i praktičnog rada. Sve to puno košta da bi ih državna institucija pustila tek tako da odu iz službe.

Država ovim mnogo gubi.

Velika većina ovih kadrova objašnjava da je finansijski aspekt jedan od glavnih razloga zbog kojih kvalitetni kadrovi odlaze te da “egzistencija diktira nivo entuzijazma”.

Problem je i u tome što čitav teret upravljanja ljudskim resursima pada na rukovodioce koji nemaju adekvatnu podršku od jedinica koje bi trebalo da su za to zadužene. Rukovodioci dodatno naglašavaju da ocjenjivanje, kao jedna od rijetkih mjera koja im je na raspolaganju, ne služi svrsi prepoznavanja i uklanjanja nedostataka u radu zaposlenih jer se neadekvatno primjenjuje, tako da velika većina zaposlenih dobija najviše ocjene“.

Ipak, činjenica je takva da su kvalitetni kadrovi privrženi svom poslu, kao i da bi uspostavljanje adekvatnih mjera za njihovo zadržavanje moglo da spriječi dalji odliv.

Da bi se spriječio odliv ključnih kadrova i problemi koje njihov odlazak stvara u izvršavanju radnih zadataka državne uprave, potrebno je razvijanje jasne politike zadržavanja kadrova. Takva politika bi unaprijedila sisteme napredovanja, nagrađivanja, stručnog usavršavanja, ali i finansijske i druge aspekte rada koji trenutno negativno utiču na motivaciju i zadovoljstvo zaposlenih.

Sveukupno, potreban je nam je moderan pristup upravljanju ljudskim resursima koji prepoznaje najkvalitetnije državne službenike i može da se takmiči sa ponudom na tržištu rada izvan državne uprave.

Na nivou zajedničkih institucija BiH ali i na nivou nekih gradskih administracija u Republici Srpskoj, status informatičara je nešto bolji. Njima je odobrano uvećanje osnovne plate do 30% u odnosu na npr. ekonomiste, pravnike i sl.

Sve ovo vrijedi i za privatni sektor gdje je takođe primjetan značajan odliv stručnih kadrova.

U privatnom sektoru postoji još jedna činjenica. Direktori žele da pronađu jednog informatičara koji će poznavati sve što je potrebno za normalono funkcionisanje njegove kompanije.

Jednog informatičara za komunikacije, servere, operaivne sisteme, virtuelne mašine, programiranje, baza podataka pa sve do poslovnog softvera i video-audio montaže.

I na kraju, mislim da je poruka dovoljno jasna. Koji je vaš komentar na ovu temu?

Vezani tekst:

Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.