Kada čuje riječ Tiananmen, naš čovjek vjerovatno pomisli na studentske proteste koji su se kasnih osamdesetih dešavali na ovom trgu.
Međutim, za prosječnog Kineza, Tiananmen predstavlja jedno od simbolički najznačajnijih mjesta moderne istorije ove velesile, istorije koja se ceremonijalno ponavlja iz dana u dan, u zoru i sa zalaskom sunca.
Čovjek nije kompletan dok ne posjeti Veliki zid i Zabranjeni grad, kaže stara kineska poslovica. Veliki zid je za nekineze, naravno, Kineski zid, građevina koju je Neil Armstrong vidio hodajući po Mjesecu, a Zabranjeni grad nekadašnja carska palata iz koje je posljednji kineski car izišao sa uspostavljanjem republike.
S druge strane od ulaza u Zabranjeni grad proteže se veličanstveni Trg Tiananmen, faktički, slobodno možemo reći – jezgro i ishodišna tačka geografskog i ekonomskog gorostasa, današnje Narodne Republike Kine.
Hiljade ljudi, teško je na tolikom prostoru odrediti tačan broj, kako Sunce lagano tone iza kineskih brda i planina, okupljaju se na dijelu trga koji gleda na ulaz u Zabranjeni grad, kojim dominira jarbol, a na jarbolu crvena zastava sa pet zvjezdica.
Čovjek nije kompletan dok ne posjeti Veliki zid i Zabranjeni grad, kaže stara kineska poslovica. Veliki zid je za nekineze, naravno, Kineski zid, građevina koju je Neil Armstrong vidio hodajući po Mjesecu, a Zabranjeni grad nekadašnja carska palata iz koje je posljednji kineski car izišao sa uspostavljanjem republike.
S druge strane od ulaza u Zabranjeni grad proteže se veličanstveni Trg Tiananmen, faktički, slobodno možemo reći – jezgro i ishodišna tačka geografskog i ekonomskog gorostasa, današnje Narodne Republike Kine.
Hiljade ljudi, teško je na tolikom prostoru odrediti tačan broj, kako Sunce lagano tone iza kineskih brda i planina, okupljaju se na dijelu trga koji gleda na ulaz u Zabranjeni grad, kojim dominira jarbol, a na jarbolu crvena zastava sa pet zvjezdica.
U ograđenom dijelu vojnici, po pravilima i propisima nezainteresirani za gomilu koja ih okružuje. Pekinški zgusnut saobraćaj, četiri ili šest traka u oba smjera, iznenada se zaustavlja te ispod fotografije Mao Ce Tunga koja krasi glavni ulaz u nekadašnju carsku palatu, izlazi grupa vojnika i vojnički precizno koračajućim koracima, bez žurbe, dostojanstveno, prelaze cestu.
Slijedi desetominutna, ritualno do tančina uređena procedura spuštanja, savijanja, odnošenja i odlaganja zastave koja će se opet u cik zore zavijoriti na istom mjestu.
I tako to traje, bez propuštenog dana, od 1. oktobra 1949. godine, kada je zastavu tada formalno proglašene Narodne Republike Kine podigao Mao Ce Tung. - Tada je na Tiananmenu bilo prisutno između 200.000 i 300.000 ljudi.
Zastava NR Kine nešto je što Kinezi izuzetno poštuju zbog svega onoga što ona predstavlja.
Crvena boja simbolizuje žrtve stradale tokom ratova tridesetih i četrdesetih godina XX vijeka.
Pet zlatnožutih zvjezdica, jedna velika i četiri manje koja je okružuje, predstavljaju teško postignuto jedinstvo ove ogromne države, iako se mora napomenuti kako neka alternativna i po svemu sudeći netačna pojašnjenja simbolike govore o jedinstvu pet etničkih grupa u Kini. Jedinstvo Kine, zvanična interpretacija koju će vam dosljedno ponoviti mnogi Kinez s kojim uđete u razgovor na tu temu, vijekovima je dolazilo u pitanje od susjeda ali i zapadnih kolonijalnih velesila.
Kina je nerijetko bila rascjepkana, podijeljena među brojnim lokalnim moćnicima i vladarima, uvijek na udaru različitih pretendenata na teritorij.
1949. sve se to promijenilo. Jedinstvo Kine pod Komunističkom partijom ustanovljeno je pod crvenom zastavom sa žutim zvjezdicama koje je 1. oktobra na Tiananmenu podigao drug Mao. Da bi shvatili značaj manifestacije patriotizma kod rituala zastave pogledajmo šta Kina predstavlja danas.
Riječ je o ekonomskoj velesili najviše zahvaljujući velikim reformama učinjenih za vrijeme Deng Ksiaopinga krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Ksiaoping se fokusirao na četiri modernizacije:
u poljoprivredi, industriji, obrazovanju i nauci te u odbrani.
Zemlja je prvo preko specijalnih ekonomskih zona, izvoznih zona, otvorenih priobalnih gradova, a potom i širom države otvorila vrata investicijama i investitorima.
Velike reforme su urodile plodom. Takav sistem kineski funkcioner nazivaće tržišnom ekonomijom sa kineskim karakteristikama, naglašavajući drugačiji pristup nego što su imali i kapitalistički zapad i tadašnji sovjetski blok, baš kao što je i komunizam u Kini – komunizam s kineskim karakteristikama.
Bez ulaženja u ideološke rasprave, sve u svemu, reforme koje su počele prije trideset godina donijele su nezapamćen razvoj i visok životni standard.
Zapadnjaci su o Kini u XIX i XX vijeku govorili kao o bolesniku sa istoka. Kina to sigurno više nije.
Liberalizacija tržišta i tridesetogodišnji razvoj imaju i svoje tamnije strane. Kako smo tokom putovanja Kinom i zvaničnih razgovora saznali a i mogli vidjeti, prisutna je zagađenost koja ide uz industrijalizaciju, kao i migracije iz nerazvijenih seoskih područja u razvijena gradska.
Svi građani Kine ne uživaju podjednako u blagodetima razvoja i industrijalizacije, kao, uostalom, ni bilo gdje u svijetu. Tehnološke inovacije kojima smo svjedočili prevashodno u medijskoj industriji sigurno nisu dostupna seljacima u najsiromašnijim provincijama.
Šta im je, ipak, dostupno?
Dostupna je ideja jedinstva. Podizanje zastave koje slijedi dnevnu putanju Sunca simbolizuje svakodnevno rađanje jedinstvene Kine, Kine svih Kineza.
Dnevno obnavljana ceremonija uspostavljanja nezavisnosti podsjeća Kineze na vremena nesloge i ogromnih žrtava koje su pale zbog toga. Ispod zastave o kojoj brižljivo brinu dobro poredani vojnici svi su isti. Pod istom zastavom. Riječ je o manifestaciji patriotizma i respekta prema domovini koja poručuje sljedeće:
Ako se nešto i mijenja u Kini, to je zato da bi i dalje ostalo isto.
Crvena boja simbolizuje žrtve stradale tokom ratova tridesetih i četrdesetih godina XX vijeka.
Pet zlatnožutih zvjezdica, jedna velika i četiri manje koja je okružuje, predstavljaju teško postignuto jedinstvo ove ogromne države, iako se mora napomenuti kako neka alternativna i po svemu sudeći netačna pojašnjenja simbolike govore o jedinstvu pet etničkih grupa u Kini. Jedinstvo Kine, zvanična interpretacija koju će vam dosljedno ponoviti mnogi Kinez s kojim uđete u razgovor na tu temu, vijekovima je dolazilo u pitanje od susjeda ali i zapadnih kolonijalnih velesila.
Kina je nerijetko bila rascjepkana, podijeljena među brojnim lokalnim moćnicima i vladarima, uvijek na udaru različitih pretendenata na teritorij.
1949. sve se to promijenilo. Jedinstvo Kine pod Komunističkom partijom ustanovljeno je pod crvenom zastavom sa žutim zvjezdicama koje je 1. oktobra na Tiananmenu podigao drug Mao. Da bi shvatili značaj manifestacije patriotizma kod rituala zastave pogledajmo šta Kina predstavlja danas.
Riječ je o ekonomskoj velesili najviše zahvaljujući velikim reformama učinjenih za vrijeme Deng Ksiaopinga krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Ksiaoping se fokusirao na četiri modernizacije:
u poljoprivredi, industriji, obrazovanju i nauci te u odbrani.
Zemlja je prvo preko specijalnih ekonomskih zona, izvoznih zona, otvorenih priobalnih gradova, a potom i širom države otvorila vrata investicijama i investitorima.
Velike reforme su urodile plodom. Takav sistem kineski funkcioner nazivaće tržišnom ekonomijom sa kineskim karakteristikama, naglašavajući drugačiji pristup nego što su imali i kapitalistički zapad i tadašnji sovjetski blok, baš kao što je i komunizam u Kini – komunizam s kineskim karakteristikama.
Bez ulaženja u ideološke rasprave, sve u svemu, reforme koje su počele prije trideset godina donijele su nezapamćen razvoj i visok životni standard.
Zapadnjaci su o Kini u XIX i XX vijeku govorili kao o bolesniku sa istoka. Kina to sigurno više nije.
Liberalizacija tržišta i tridesetogodišnji razvoj imaju i svoje tamnije strane. Kako smo tokom putovanja Kinom i zvaničnih razgovora saznali a i mogli vidjeti, prisutna je zagađenost koja ide uz industrijalizaciju, kao i migracije iz nerazvijenih seoskih područja u razvijena gradska.
Svi građani Kine ne uživaju podjednako u blagodetima razvoja i industrijalizacije, kao, uostalom, ni bilo gdje u svijetu. Tehnološke inovacije kojima smo svjedočili prevashodno u medijskoj industriji sigurno nisu dostupna seljacima u najsiromašnijim provincijama.
Šta im je, ipak, dostupno?
Dostupna je ideja jedinstva. Podizanje zastave koje slijedi dnevnu putanju Sunca simbolizuje svakodnevno rađanje jedinstvene Kine, Kine svih Kineza.
Dnevno obnavljana ceremonija uspostavljanja nezavisnosti podsjeća Kineze na vremena nesloge i ogromnih žrtava koje su pale zbog toga. Ispod zastave o kojoj brižljivo brinu dobro poredani vojnici svi su isti. Pod istom zastavom. Riječ je o manifestaciji patriotizma i respekta prema domovini koja poručuje sljedeće:
Ako se nešto i mijenja u Kini, to je zato da bi i dalje ostalo isto.
