Sa djecom o mogućnosti da ih neko odvuče na stranu i dira po intimnim dijelovima tijela treba razgovarati od najranije dobi, još u predškolskoj dobi. To svakako trebaju činiti roditelji, ali to treba biti i dio odgoja u vrtiću i školi. Pritom ne trebamo djecu pretjerano plašiti.

Dovoljno je reći im da se "nekoj djeci može dogoditi da ih osoba koju ne poznaju ili neko ko im ne želi dobro odvede na stranu i dira po intimnim mjestima koja inače niko ne smije dirati", kaže psiholozi.

Psiholozi dodaju kako sa mlađim djetetom nije dovoljno samo razgovarati, nego i vježbati takve situacije kroz igru, mirno, tako da se dijete previše ne preplaši, ali da shvati kako se i takve stvari događaju.

- Prije svega, učite sa djetetom kako glasno reći 'ne' i glasno vikati upomoć. Takođe, naučite ga da odmah pokuša potrčati do prve odrasle osobe kako bi zatražilo pomoć. Dijete bi svakako moralo znati svoje ime i adresu i broj mobilnog telefona barem jednog roditelja, ili u džepu imati papirić na kojemu piše koga treba kontaktirati ako se izgubi ili zatraži pomoć, dok starija djeca moraju znati broj Policije.

- Jako je važno da postavite određena pravila, jer djeca najviše vole pravila. Naučite ih da su intimni dijelovi tijela oni koje pokrivamo kupaćim kostimom i da te dijelove njihovog tijela smiju dirati samo mama i tata dok ih kupaju, ili doktor dok ih pregledava i niko drugi. Naučite dijete da se ti dijelovi tijela ne smiju pokazivati u javnosti i da to niko ne smije od njih tražiti, te da i oni sami ne smiju dirati tuđe dijelove tijela - kažu psiholozi.

Kad postoje takva pravila, dijete će biti svjesnije toga kada se mora braniti i manje su šanse da u nekoj neugodnoj situaciji na to zaboravi, dodaju.

- Za djecu je izuzetno važno da se o tim temama razgovara, odnosno da roditelji to ne preskaču zato što im je nelagodno - dodaju.

Djecu svakako upozorite na to da zlonamjerni ljudi ne izgledaju uvijek opasno i ne moraju se ponašati čudno, te da mogu pokušati zadobiti njihovo povjerenje slatkišima, ili time da im dozvole da se igraju s njihovim psićem, sjednu za volan njihovog automobila i slično.

Naime, djeca jednostavno ne očekuju da bi im "teta" ili "čika" koji ih žele odvesti na sladoled i poslije toga odvesti mami mogli učiniti neko zlo, ali treba im objasniti da se i to događa. Takođe, naučite djecu da ljubazno odbiju nepoznatoj osobi ponijeti kese do automobila, pogotovo ako to znači da bi trebali otići na mračnu stranu ulice gdje nema prolaznika, ili ako se ona ponudi da će ih povesti kući.

Takođe, uvijek unaprijed dogovarajte sa djetetom ko će doći po njega u vrtić ili školu te unaprijed odredite ko može doći kao vaša zamjena npr. baka, ili teta koja ga inače čuva) i zabranite mu da ode sa bilo kim drugim.

Tehnika vjetrenjače i glasno vikanje

Kako dijete raste, podučite ga tehnikama samoobrane ako ga nepoznata odrasla osoba pokuša odvući. Na primjer, naučite dijete da se u takvoj situaciji čvrsto uhvati za drvo, bicikl, ili saobraćani znak na ulici, kako bi otežalo napadaču da ga odvede u željenom smjeru, ili da se drži tehnike vjetrenjače:

Neka raširi ruke i maše njima u velikom krugu, jer će tako takođe otežati napadaču da ga čvrsto uhvati. Naučite dijete da u takvoj situaciji glasno viče, ili mu dajte zviždaljku koju može nositi oko vrata, kako bi u slučaju napada moglo izazvati pažnju drugih ljudi. I naučite ga da čim se otrgne potrči do prve odrasle osobe i zatraži pomoć.

Sarađujte sa roditeljima vršnjaka

S djetetom raspravite o tome kojim putem se vraća iz škole i dogovorite da se obavezno javi ako se iz škole ne vraća direktno kući. Upoznajte roditelje njegovih vršnjaka i razmijenite brojeve telefona i dogovarajte se o tome da pratite djecu na treninge ili koncerte naizmjenično.

Gradite odnos povjerenja, ne straha od autoriteta: Dijete vam uvijek mora moći reći kod koga je i koliko će se zadržati te znati da mora nazvati ako se plan promijenio.

Pazite na djecu kad su sa vama!

Imajte na umu da djeca nisu sigurna ni sa vama, ako vam nešto odvlači pažnju! Kad ste sa djecom u parku, na igralištu ili šoping centru, uvijek ih držite za ruku, ili budite u neposrednoj blizini. Sve su to mjesta na kojima im druge osobe mogu odvući pažnju i navesti ih da zaostanu za vama.

Zaustavite se i gledajte u dijete dok pišete poruku ili razgovarate na mobitel i naučite ga da stoji uz vas dok birate odjeću u prodavnici, isprobavate ju u kabini ili stojite u redu do blagajne. Kad ulazite u autobus ili automobil, pobrinite se da dijete uvijek ulazi ispred vas, ili tako da ga držite za ruku.

Nisu problem samo ljudi koje dijete ne poznaje

- Važno je imati na umu da dijete ne moraju uvijek pokušati zloupotrijebiti potpuno nepoznata osoba. Štaviše, kod osoba koje seksualnu potrebu pokušavaju zadovoljiti nad djetetom češće je riječ o osobama koje su iz djetetove neposredne blizine i koje dijete poznaje, upozoravaju psiholozi.

Takođe, djeca koja se nađu u tako nezgodnim situacijama često se ne usude nikome reći za taj problem, pa je vrlo važno da roditelj prati ponašanje djeteta i prepozna eventualne promjene i da razgovara s djetetom o tome.

Dakle, ne bismo smjeli samo podleći panici zbog mogućnosti da neko nepoznat otme dijete, nego imati na umu da treba jačati djetetovu svijest o tome kako se zaštititi u svakoj situaciji koja je za njega neugodna.

Savjeti za roditelje

  • Znajte gdje su vaša djeca u svakom trenutku, odnosno pod čijim su nadzorom.
  • Nikad ne ostavljajte dijete samo na javnom mjestu, automobilu ili kolicima. Takođe, nikad ne tražite od stranaca da vam pripaze na dijete dok vi nešto obavljajte, uvijek ih vodite sa sobom.
  • Ne označavajte djetetovu odjeću ili školsku torbu njegovim imenom, jer će nepoznata osoba to moći iskoristiti da mu se prisnije obrati.
  • Potrudite se da dijete zapamti najvažnije brojeve telefona, prije svega broj roditelja, dede ili bake i policije.
  • Obratite pažnju na promjene u ponašanju djeteta koje mogu biti povezane sa prijetnjama ili zlostavljanjem koje trpi.
  • Nemojte djetetu davati punomoć na kreditne kartice ili previše novca. Kad postane dovoljno odraslo da mislite kako takvu karticu mora imati, naučite ga kako da ih koristi sigurno i kako da pazi na bezbjednost na bankomatu ili na Internetu.
  • Upoznajte susjedstvo i podstaknite upoznavanje djece u susjedstvu, kako bi dijete živjelo okruženo poznatim ljudima kojima se u slučaju potrebe može obratiti.
  • Uvijek pratite kretanje svoje djece i povežite se s ljudima koji su prisutni tamo gdje su i ona – roditeljima koji svoju djecu prate na trening, na rođendan, na koncert i slično. Razmijenite brojeve telefona.
  • Nikad ne tražite od strane osobe da vam pričuva dijete na javnom mjestu, u automobilu ili u kolicima, dok vi nešto hitno obavite... Vodite ih sa sobom.
  • Ne puštajte djecu u park bez nadzora. Dogovorite se sa roditeljima njegovih prijatelja.
  • Podučite dijete o svom telefonskom broju, kako vam se obratiti i bliski prijatelj.
  • Obratite pažnju na prijetnje.
  • Dogovorite sa susjedima da im se djeca mogu obratiti u slučaju nužde.
  • Naučite djecu da nikad ne otvaraju vrata bez tajne lozinke koju ste dogovorili sa djetetom.
  • Stariju djeca treba podsticati na kritičko razmišljanje i intuiciju, te da primjećuju, na primjer, neobične ljude oko igrališta ili automobil koji kruži po susjedstvu.
  • Uvijek pratite gdje dijete ide i s kim.
  • Uvijek odredite vremenski koliko će se dijete dugo negdje zadržati, i tražite da vas obavezno obavijesti o promjeni dogovorenog plana.
  • Upoznajte djetetove prijatelje i razmijenite brojeve telefona s njima ili njihovim roditeljima, potrudite se da dijete što ranije nauči napamet broj mobitela od roditelja i policije, dijete mora znati kome se može obratiti za pomoć ako su roditelji nedostupni.
  • Naučite djecu da prepoznaju i izbjegavaju rizične situacije, te kako da se ponašaju ako se nađu u takvim situacijama, često to može biti šifra koju međusobno dogovorite i bez koje ne treba pristajati ni na kakvo udaljavanje od vas.
  • Upozorite na opasnosti stopiranja i ulaženja u vozilo nepoznate osobe.
  • Upozorite da ne odlazi sa nepoznatim osobama ni iz kakvog razloga.

Neće biti ugodno, ali daće vam uvid u to koliko još trebate raditi. Ne morate se nužno fokusirati na zastrašivanje (ne želite stvoriti paranoično dijete koje se svakoga plaši i u svima vidi prijetnju), već na dogovor oko pravila koja se tiču njegove bezbjendosti i koja spadaju među najvažnija pravila koja postavljate u porodici. Testiranje nemojte prečesto provoditi jer će sa vremenom dijete pomisliti da se svaki put radilo samo o vježbi…

Evo najčešćih zabluda roditelja… jeste li i vi među njima?

  • To se nikada neće dogoditi meni.
  • Ja uvijek pazim na svoje dijete.
  • Imam GPS uređaj za dijete.
  • Naučila sam dijete da ne razgovara sa nepoznatima.

Internet i informacije o djeci

Znate li da oko 50% djece u vrtiću i 1. razredu osnovne škole ima interakciju sa ljudima preko interneta? Kako je to omiljeni alat otmičara djece, nikad nije prerano krenuti sa preventivnim strategijama:

  • budite upoznati sa online aktivnostima djeteta
  • podsjetite ih da ne pružaju svoje lične podatke
  • objasnite im da se ne smiju nalaziti sa ljudima koje upoznaju online
  • izbjegavajte postavljanje fotografija djece
  • ne širite sami informacije o svojem djetetu (ime, adresu, radionice i aktivnosti koje pohađa, vrijeme i mjesto gdje će se nalaziti…)

Nažalost, kod nas se slabo radi na prevenciji, te se uglavnom djeluje tek kada se otmica dogodi. Zato je važno da roditelji budu svjesni da su upravo oni ti koji moraju raditi na prevenciji ove pošasti.