Osnovni problem osnovno-školskog obrazovnog sistema glasi: djeca u školi ne uče.

Djeca u školu idu da se djeci ispričaju ili iz diktiraju nekakve činjenice, nekakvo gradivo se priopšti šta kod kuće sama da nauče, kao da idu na fakultet.

Onda ta djeca dođe u kući i ako imaju roditelje koji znaju gradivo, koji su visokoobrazovani i imaju slobodnog vremena, oni će im u tome pomoći.

Ali ako roditelji ne znaju gradivo, oni ne mogu djetetu da pomognu da savlada i nauči kod kuće ono što u školi nije naučio. Npr. ako kao roditelj ne znate njemački jezik vi nećete moći svoje dijete da naučite njemački jezik. Njega to mora škola da nauči. Ista stvar je za matematiku, fiziku, hemiju...

Šta se dešava kada roditelj ne zna pa mora da plati privatnog profesora jer dijete nije naučilo u školi a nije naučio i ne može da nauči uz pomoć roditelja.

Ljudski glas: to je instrument koji svi sviramo. To je, vjerovatno, najmoćniji zvuk na svijetu. Jedini je koji može da pokrene rat ili kaže "Volim te". Ipak, mnogo ljudi je iskusilo, da kada govore, ljudi ih ne slušaju. A zašto je tako? Kako možemo da govorimo svemoćno da bismo promjenili nešto na svijetu?

Volio bih da predložim da postoji mnogo navika od kojih moramo da se klonimo. Za vaše zadovoljstvo, sastavio sam sedam smrtnih grijehova govora. Ne zavaravam se da je ovo konačna lista, ali mislim da su ovih sedam, veoma krupne, navike pred kojima svi možemo pokleknuti.

DEFINICIJA: Prekvalifikacija podrazumjeva sticanje novih vještina, znanja, tj. kvalifikaciju za novo zanimanje, na osnovu prethodno stečene školske spreme - zvanja.

Generalno gledajući, prekvalifikacija podrazumijeva određeni period vremena u kome se uči za novo zvanje a samim tim i novi profesionalni identitet.

Motivi za prekvalifikaciju u određeno zanimanje su različiti, bilo da je došlo do gubitka posla ili traženje boljeg. Pored toga, kada ne radite u vašoj struci duži niz godina gubite profesionalni identitet vezan za stečeno zanimanje. U tom slučaju, prekvalifikacijom u neko zanimanje se stiču nova znanja i vještine koje ste već praktično stekli radeći poslove u okviru drugog zanimanja.

Ženiš se pre tridesete, jer tako treba.
Normalan si.
Imaš dvoje dece.
Diplomu.
Posao.
Račune za struju.
Račune za telefon.
Letovanje od deset dana.
Možda 15.
Escape weekend u Beč.
Plus zdravstveno osiguranje.
Plus životno osiguranje.
Penzijsko osiguranje.
Račune za grejanje.
Žuriš kući iz kancelarije.
Danas je nedelja.
Vodiš ljubav svake druge nedelje.
Sa ugašenim svetlom.
Mirno.
Misionarski.
Nekada i četvrtkom kada ti otkaže psihijatar.
Budi normalan.

Rekreativno bavljenje sportom traži učestalost vježbanja bar 2 do 3 puta sedmično. Ako idemo na neke od grupnih treninga tipa boks, teretana ili za žene aerobik, potrebno je izdvojiti uglavnom 60 min. Isto toliko vremena je potrebno ako vozimo bicikl, rolere ili jednostavno trčimo u prirodi.

Ako izračunamo u časovima utrošenim na rekreaciju, nama je dakle potrebno otići na rekreaciju 3x sedmično, ukupno 12x mjesečno. Zbir vremena koje potrošimo je 12 časova na mjesečnom nivou tj. za naše zdravlje, lijepo tijelo i manje negativne energije treba optimalno uložiti 12 časova mjesečno - sve za više smijeha i radosti…

Za one koji nemaju ovoliko slobodnog vremena na raspolaganju, sačinio sam u fotografijama Vodič za sjajan MINI trening u 4 minute koji možete preuzeti.

Pored toga što se sastoji iz niza jednostavnih i dobro poznatih vježbi, može da se radi kod kuće ili bilo gdje drugdje i može zamijeniti naporni trening u teretani u trajanju od sat vremena. Takođe, ovde nije riječ o broju ponavljanja, već o vremenu za koje ćete jednu vježbu uraditi.

Koje vježbe treba da radite i koliko?

1. Čučnjevi: 60 sekundi
2. Sklekovi: 30 sekundi
3. Planinar (u izdržaju): 30 sekundi
4. Naizmjenični iskoraci: 60 sekundi
5. Skokovi: 60 sekundi

Uradite što više ponavljanja u datom vremenu i ne paravite pauze između vježbanja. Ukoliko želite da produžite trening, uradite još jednu seriju sa pauzom od minut.

Brojni su razlozi za osnivanje grada, ali osnovni je potreba da velik broj ljudi živi na malom prostoru što zahtijeva razvijenu organizaciju života.

Grad ima vodeću ulogu u razvoju zajednica ljudi, jer on udovoljava nizu potreba pojedinca i društva.

Najvažnije funkcije grada su: stanovanje, rekreacija, trgovina - industrija,  saobraćaj i zdravstvena njega.

Po mom skromnom mišljenju, šta grad treba da sadrži ili posjeduje:

Početkom zimske sezone, u servisima za prodaju i montažu guma prodavci i montažeri imaju pune ruke posla, dok vozači zamjenu guma na svojim četvorotočkašima čekaju i po sedam dana.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, pozivajući se na odredbe pravilnika kojim se reguliše saobraćaj u zimskim uslovima napominju da se samo u vozilima sa ljetnim gumama i potrebnom dubinom gazećeg sloja (4 milimetra) moraju nalaziti i lanci.

Dakle, samo u ovom slučaju, lanci nisu obavezni.

Međutim, obzirom na probleme sa kojima se vozači susreću u zimskom periodu, za vrijeme obilnijih snježnih padavina, naročito na planinskim prevojima, kada se zbog snijega na kolovozu ne mogu kretati, pa u pokušajima se zaglave na putu, popriječe se vozilom i blokiraju put i samim tim ugrožavaju bezbjedno odvijanje saobraćaja, savjetuje se svim vozačima, da bez obzira na zakonske obaveze, pored zimskih guma na točkovima u prtljažniku svog vozila uvijek imaju lance spremne za postavljanje na vozilu u slučaju potrebe.

Sa djecom o mogućnosti da ih neko odvuče na stranu i dira po intimnim dijelovima tijela treba razgovarati od najranije dobi, još u predškolskoj dobi. To svakako trebaju činiti roditelji, ali to treba biti i dio odgoja u vrtiću i školi. Pritom ne trebamo djecu pretjerano plašiti.

Dovoljno je reći im da se "nekoj djeci može dogoditi da ih osoba koju ne poznaju ili neko ko im ne želi dobro odvede na stranu i dira po intimnim mjestima koja inače niko ne smije dirati", kaže psiholozi.

Psiholozi dodaju kako sa mlađim djetetom nije dovoljno samo razgovarati, nego i vježbati takve situacije kroz igru, mirno, tako da se dijete previše ne preplaši, ali da shvati kako se i takve stvari događaju.

- Prije svega, učite sa djetetom kako glasno reći 'ne' i glasno vikati upomoć. Takođe, naučite ga da odmah pokuša potrčati do prve odrasle osobe kako bi zatražilo pomoć. Dijete bi svakako moralo znati svoje ime i adresu i broj mobilnog telefona barem jednog roditelja, ili u džepu imati papirić na kojemu piše koga treba kontaktirati ako se izgubi ili zatraži pomoć, dok starija djeca moraju znati broj Policije.

- Jako je važno da postavite određena pravila, jer djeca najviše vole pravila. Naučite ih da su intimni dijelovi tijela oni koje pokrivamo kupaćim kostimom i da te dijelove njihovog tijela smiju dirati samo mama i tata dok ih kupaju, ili doktor dok ih pregledava i niko drugi. Naučite dijete da se ti dijelovi tijela ne smiju pokazivati u javnosti i da to niko ne smije od njih tražiti, te da i oni sami ne smiju dirati tuđe dijelove tijela - kažu psiholozi.

Tajna društva golicaju maštu javnosti već vekovima. Tajna društva često se temelje na okultizmu i misticizmu, kao na primjer Red istočnog hrama, Zlatna zora i Rozenkrojcer.

Mističnim elementima obiluje i masonsko udruženje, kao i brojna studentska tajna društva koja su vrlo popularna u Americi. Gotovo sva tajna društva insistiraju na međusobnom pomaganju, posebno u poslu, po „rođačkom“ principu.

Slobodne zidare, iluminate i templare smo dobro upoznali zahvaljujući filmovima i knjigama, ali postoji mnoštvo ekskluzivnih društava koje svoje postojanje drže u najvećoj tajnosti, i iz sene kroje našu sudbinu.

Po teorijama zavjera, ovih pet tajnih društva vladaju svijetom.

Iako se čini kao nevažan dio odjeće, većina ljudi se slaže da loš izbor čarapa može da pokvari prvi utisak o nekoj osobi...

Bez obzira da li ih kupujete ili birate sami, ili to za vas radi neko drugi (majka, žena, djevojka) za vas su ova osnovna pravila kombinovanja čarapa s ostatkom odjeće. I ne, pitanje izbora čarapa nije vezano za to da li i koliko pratite modu i modne trendove.

BIJELE ČARAPE SU SAMO I ISKLJUČIVO ZA SPORT
Možda postoji opcija u kojoj se bijele čarape nose i izvan sportskih aktivnosti i osim uz sportsku odjeću, ali mi ih se ne možemo sjetiti. Ako vi znate, možete nositi bijele čarape. Ali ako niste sigurni radije izaberite neke druge. Čak i uz teksas bijele čarape nisu dobar izbor.

ELEGANTNE CIPELE ZAHTJEVAJU I ELEGANTNE ČARAPE
Ako ćete da obujete elegantnije cipele, odjelo i slično, nikako uz to nemojte uzeti sportske čarape, nezavisno koje su boje. Nije dovoljno da su to crne čarape, bitan je i materijal. Sportske čarape su obično deblje, a uz odjela uzmite finije, tanje čarape.

Koliko ste puta čuli za izreku vrijedan kao Japanac? Upravo nam je od Japanaca poteklo mnogo teorija, prakse, filozofija o biznisu i radu uopšte. Koliko Japanci cijene rad i koliko su predani u poslu, govore i sljedeće stare poslovice iz zemlje izlazećeg Sunca.

Sreća pomogne nekad, a rad – uvijek.
Onoga ko marljivo radi, ni nebo ne može učiniti prosjakom.
Hiljadu dana da naučim, 10.000 dana da usavršim.
Laki počeci pripremaju tešku sutrašnjicu.

Svima je poznato da je poslovnu filozofiju KAIZEN među prvima primjenila kompanija Toyota nakon Drugog svjetskog rata, kada je japanska privreda bila u sunovratu, istrošena i unazađena zbog gubitaka izazvanih ovim događajem.

Da bi uvidjeli svoje nedostatke i pronašli način da auto-industriju podignu na noge, Toyota je 1949. godine u posjeti kompaniji Ford u SAD otkrila izuzetne sisteme, tehnologije, ali i velike nedostatke i nelogičnosti. Toyota je potom riješila da iskoristi ono što je vidjela i da uvede u svoje poslovanje nešto sasvim novo – KAIZEN.

Filozofija KAIZEN-a je u tome da se radi na kontinuiranom unapređenju ne samo proizvodnje ili samo jednog sektora u kompaniji, nego cjelokupnog sistema, ljudi, odnosa, procesa. KAIZEN treba shvatiti tako da se svaki dan iskoristi za poboljšanje nečega.

Nisu svi koji su pokrenuli uspješne poslove i zaradili milione "otkačeni studenti", neki su tek u pedesetim ostvarili svoje ideje. Svima je zajedničko da nisu odustajali i izbjegavali poslovne zamke.

Kad vidi Marka Zakerberga, koji je već u dvadesetima stvorio jednu od najvećih kompanija na svijetu, svako ko je navršio tridesetu ili je i stariji od toga može se osjećati frustrirano.

Međutim, ne bi to trebalo da vas dovede do toga da posumnjate u svoje sposobnosti, jer mnogo je i onih koji uspjeh doživjeli tek u srednjem, pa i kasnijem dobu. Puno je primjera ljudi koji su do tridesetih godina radili neki sasvim običan posao sa skromnim prihodima, koji nije imao nikakve veze s onim što ih je učinilo uspješnima.

Na primjer, Mark Kuban, američki biznismen kojeg je „Forbs“ nedavno procjenio na 3,5 milijardi dolara, do svoje 24. bio je barmen. Slavni glumac Harison Ford u tridesetima je bio stolar, a autorka serijala knjiga o Hariju Poteru DŽ. K. Rouling bila je samohrana majka.

Ukratko, koliko god godina imali, poenta je uvijek ista: Dobar posao počinje s idejom. Ono što razlikuje ljude koji su napravili nešto od svog života je njihova spremnost da svoju ideju sprovedu u djelo. Ako imate ideju zbog koje biste možda napustili trenutni posao da biste radili za sebe, morate biti spremni na akciju i imati na umu da stvari treba preduzimati brzo.