Priču započinjemo sa američkim predsjednikom Obamom, a zatim se vraćamo u prošlost, kada su se pojavile začeci primjene data nauke u politici: Klinton pa Buš (mlađi).
Slaven Letica je u članku “Uloga fenomena Big data u Obaminoj pobjedi 2012.” vrlo lijepo dočarao moć podataka (i premoć) Obaminog tima. Tehnički tim američkog predsjednika Obame broji oko 100 informatičkih i matematičkih stručnjaka, čije je znanje (između ostalog) omogućilo sticanje oko 44 miliona prijatelja na Fejsbuku te čak 48,6 miliona na Tviteru. To je, pak, posljedično omogućilo donacije u ukupnom iznosu od 1.072,600.000 dolara (veliki dio od tog iznosa pomoću društvenih mreža i Interneta uplatama od 5 do 100 dolara). Čak su i za donacije napravili malu aplikaciju.
Posljedica toga je i premoćna Obamina pobjeda 2012. godine. Može se reći da je Obama predizbornu kampanju vodio u virtuelnom prostoru, a Romni u zemaljskom. Ili, jedan je igrao košarku, a drugi fudbal.
E sad, pobijedio je onaj koji je igrao fudbal jer se igrala fudbalska utakmica. Obamin tim koristio je preko 16 miliona e-mail adresa, za razliku od 3 miliona Romnijevog tima. Je li samo jedno V (od tri, odnosno četiri big data V, volume - volumen) dovoljno? Bez uvida i tumačenja podataka, sigurno nije. Bez data stručnjaka zasigurno nije.
Ali, data science tim u kampanji “Obama for America” imao je dvije značajne prednosti prije nego što su započeli sa kampanjom 2012.g.: povjerenje vođstva, koje je imalo priliku vidjeti rezultate iz 2008., i prihvatanje analitike kao najvažnijeg pogona njihovih napora.
A imali su i pristup analitičkom talentu. Ali, iako je već mnogo toga napisano o ulozi podataka i analitike u izborima 2012., biće potrebno još mnogo vremena da politolozi, istoričari i profesori na poslovnim školama shvate koje su sve njihove prednosti. (više na ovom linku)