Brojni novinski naslovi i izvještaji o poslovanju ukazuju na činjenicu da je prevara široko rasprostranjena pojava koja ugrožava mnoge činioce, od prevarenog pojedinca pa do same države. Kako tragati za krivcem?

Prevare ugrožavaju poslovanje kompanija na mnogo razičitih načina, ne samo zbog finansijske štete već znatno kvare sliku te kompanije u očima javnosti i srozavaju moral zaposlenih.

Prevare u bankarstvu i sličnim oblastima, čije su žrtve i klijenti, imaju izuzetno velike posljedice za sve učesnike u lancu, a najviše je ugrožena kompanija. Na osnovu sprovedenih istraživanja dokazano je da u prosjeku organizacije gube 7 do 10 odsto godišnje dobiti zbog prevara, a samo mali procenat ovih gubitaka organizacija uspije da povrati.

U cilju sprečavanja daljeg porasta ove vrste kriminala, od izuzetnog je značaja mogućnost otkrivanja načina na koji je prevara učinjena, kao i identifikacija počinilaca.

Ključnu ulogu u otkrivanju kriminalnih radnji koje počine tzv. „bijele kragne“ ima forenzička revizija i savremeni digitalni forenzički alati.

Šta se podrazumjeva pod elektronskom demokratijom? Ona ne podrazumjeva samo elektronsko glasanje, razgovor sa političarima preko Tvitera ili pristup važnim dokumentima onlajn. Njen revolucionarni koncept bi podrazumjevao aktivnu diskusiju između države i građana i zajedničko odlučivanje o svakom zakonu ili odredbi. To bi ličilo na direktnu demokratiju, koja je postojala u staroj Grčkoj.

Na primjer, zamislite situaciju da u gradu Banjaluka, treba da se donese odluka da li će se u naselju Borik na mjestu dječijeg igrališta izgraditi Crkva. Možda još bolji primjer je pitanje uklanjanja rampe za automobile na rekreativnoj zoni Banj brdo.

Umjesto da to političari lokalnog nivoa rješavaju sami među sobom, glas bi se dao svim punoljetnim stanovnicima tog naselja. Makar i da ih ima više hiljada, oni ne bi morali da budu prisutni u zgradi skupštine na referendumu, već bi se ulogovali u određenu aplikaciju i tamo iznijeli svoj stav i komentarisali tuđe prijedloge. Nakon javnog razmatranja, mišljenje većina bi presudilo.

U posljednje vrijeme sve češće možemo čuti za četbotove (eng. chatbot). Njihova svrha je da se unaprijedi korisnička podrška ili poveća kapacitet usluga koje nude. Ako je u pitanju napredniji četbot, onda se radi o jednom obliku vještačke inteligencije gdje je softver sposoban da "razgovara" sa ljudima razmjenom tekstualnih poruka.

Pri tome se uspješnost četbota mjeri time koliko je sposoban da se predstavi kao stvarna osoba.

U pitanju je pronalaženje načina da se unaprijede servisi tako što će, prirodnim jezikom, korisniku biti pružena usluga ili pomoć. Osim što ima psihološki efekat jer je čovjeku prirodniji osjećaj komunikacije sa drugim ljudima nego sa mašinama, značajno je i to što korisnik za pronalaženje rješenja ne mora da pretražuje baze znanja i prolazi kroz dug i zamoran proces otkrivanja problema.

Četbotovi se, kako napreduje razvoj vještačke inteligencije, sve češće koriste za različite namjene i potrebe. Osim očigledne – pružanje 24/7/365 korisničke podrške, ozbiljna primjena je i edukacija. Postoji nekoliko veoma uspješnih primjera u kojima učenici pri izradi domaćih zadataka mogu da se "obrate" virtuelnim nastavnicima i postave pitanje vezano za gradivo koje obrađuju.

Takođe, učenje stranih jezika jedna je od oblasti gde su četbot rješenja značajno uznapredovala. Još jedna grana primjene je u industriji igračaka i video igara gdje se koriste za razvoj zapleta scenarija koji nisu pravolinijski i predefinisani, već zavise od odgovora i reakcija igrača.

U vrijeme kada mnoge profesije odumiru zbog sve prisutnije automatizacije, jedna vještina nastavlja da bude tražena, i to traženija nego ikad: programiranje.

Kompanije stalno traže programere, softverske inženjere i informatičke stručnjake. Problem je to što mnogi misle da programiranje nije lako ili da je nemoguće ovladati ovom vještinom ako niste "rođeni za to".

Istina, potrebno je mnogo vremena, rada i posvećenosti da biste postali dobar programer. Zato vam predstavljam nekoliko savjeta koji mogu da vam pomognu u učenju programiranja.

Nisu svi koji su pokrenuli uspješne poslove i zaradili milione "otkačeni studenti", neki su tek u pedesetim ostvarili svoje ideje. Svima je zajedničko da nisu odustajali i izbjegavali poslovne zamke.

Kad vidi Marka Zakerberga, koji je već u dvadesetima stvorio jednu od najvećih kompanija na svijetu, svako ko je navršio tridesetu ili je i stariji od toga može se osjećati frustrirano.

Međutim, ne bi to trebalo da vas dovede do toga da posumnjate u svoje sposobnosti, jer mnogo je i onih koji uspjeh doživjeli tek u srednjem, pa i kasnijem dobu. Puno je primjera ljudi koji su do tridesetih godina radili neki sasvim običan posao sa skromnim prihodima, koji nije imao nikakve veze s onim što ih je učinilo uspješnima.

Na primjer, Mark Kuban, američki biznismen kojeg je „Forbs“ nedavno procjenio na 3,5 milijardi dolara, do svoje 24. bio je barmen. Slavni glumac Harison Ford u tridesetima je bio stolar, a autorka serijala knjiga o Hariju Poteru DŽ. K. Rouling bila je samohrana majka.

Ukratko, koliko god godina imali, poenta je uvijek ista: Dobar posao počinje s idejom. Ono što razlikuje ljude koji su napravili nešto od svog života je njihova spremnost da svoju ideju sprovedu u djelo. Ako imate ideju zbog koje biste možda napustili trenutni posao da biste radili za sebe, morate biti spremni na akciju i imati na umu da stvari treba preduzimati brzo.

Vrbas je rijeka koja izvire ispod planine Zec (planina kod Fojnice) i nakon 250 km dugog toka se ulijeva u rijeku Savu kod Srpca, na 96 metara nadmorske visine.

Površina sliva ove rijeke iznosi oko 5.900 km² i na njenim obalama živi oko 500 hiljada stanovnika. Prije Banje Luke, Vrbas prolazi kroz kanjon i brojne klisure, koji su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirodnih vrijednosti iz 1955. godine.

Teče kroz: Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tijesno, Banjalučku kotlinu a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje.

Sliv je izduženog oblika dužine 150 km i prosječne širine 70 km. Ima 36 direktnih pritoka dužih od 10 km, a najznačajnije su Pliva, Ugar, Crna Rijeka i Vrbanja. Sliv rijeke Vrbas u gornjem toku čine mnogobrojne manje rijeke: Pritoke Vrbasa su i Desna, Tušnica, Trnovača, Kruščica, Bistrica, Bunta, Vileški potok (Vileška rijeka), Vesočnica, Poričnica, Vitina (Vitinska rijeka), Duboka, Prusačka i Oboračka rijeka i Semešnica.

Verzionisanje koda najčešće je korišćena disciplina ALM-a. Mnogi razvojni timovi kojima je pojam ALM-a potpuno nepoznat koriste neki od alata za verzionisanje koda. Verzionisanje, odnosno spremanje koda u središnji repozitorijum u kojemu se bilježi svaka promjena kroz istoriju, jedna je od rijetkih opšteprihvaćenih dobrih praksi u razvoju softvera svih vrsta i namjena.

Izvorni kod je centralni dio svake aplikacije. lzgubite li popis vaših zahtjeva ili rezultate testiranja, još uvijek ćete imati projekat koji razvijate. Možda nećete najbolje moći upravljati daljnjim razvojem svoje aplikacije, ali bar nećete izgubiti ono što je do tada napravljeno. Gubitkom izvornog koda izgubili ste temelje vašeg projekta.

Nema koda, nema aplikacije! Zato je opravdano reći da je verzionisanje koda temeljna disciplina ALM-a i najčešće prvi korak u stvaranju dobro organizovnog razvojnog projekta.

Nije dovoljan, ali je sigurno neophodan uslov za usvajanje ALM-a u razvojnom timu. Preuzmi zadnju verziju (get), označi datoteke koje namjeravaš promijeniti (check-out), nakon izvršenih promjena vrati ih u sistem (check-in) - to su tri osnovne akcije svakog sistema za verzionisanje.

Kod nekih alata međutim akcije check-out i check-in objedinjene su u jednu. U alatu SubVersion takva se akcija naziva commit. Terminologija se razlikuje od alata do alata, ali su principi poprilično slični. Ko je stekao praksu s jednim alatom, vrlo lako će se naviknuti i na drugi.

Ako ste ikada isprobali Facebook, tada ste vidjeli da je na njemu dostupan i ogroman broj aplikacija. Zabavne, reklamne, poslovne - ima ih svakakvih, a možete ih lako napraviti i vi. Ovo "lako" shvatite uslovno, jer ipak je potrebno znati kako napraviti klasičnu web aplikaciju da biste je mogli prilagoditi Facebooku. Mogućnosti za pisanje aplikacija za Facebook su danas nesagledivo velike - razvijati aplikaciju možete u praktično bilo čemu, bitno je samo da se držite nekih pravila i ograničenja koje vam Facebook postavlja. Takođe, dobićete velik set funkcija uz čiju pomoć možete, ukoliko vam korisnik vaše aplikacije dozvoli, pristupati određenim njegovim podacima te tako graditi svoju aplikaciju po želji.