Potencira se važnost ideja, ali zaboravlja šta zapravo čini ideju i koliki je put od ideje do proizvoda kao i koje sve opasnosti i stranputice vrebaju neopreznog kreativca...

Pomalo nervozna atmosfera u sobi za sastanke. Moj sagovornik priča o tome šta ga motiviše u poslu, a ja nestrpljivo čekam da pređe na stvar. Da mi napokon ispriča ideju zbog koje je i zatražio sastanak. Njegova je pozicija nezahvalna - on ima ideju, ali ne i znanja pretvoriti je u konkretan proizvod. Napokon prelazimo na stvar. Dugi uvod, ograđivanje od drugih već viđenih projekata, vidim da iščekuje moju reakciju, pretpostavljam uzvik oduševljenja, možda i zagrljaj?

U glavi mi se vrte američke priče o uspjehu. Junak, mlad i neiskvaren, dolazi s idejom kod glavešine koji ga ismijava, odbija i izbacuje vani. Nešto kasnije junak je na svim naslovnicama, projekat apsolutni hit, a svi pričaju o glavešini koji je bio toliko blesav da propusti priliku.

Takvu su nam priče najdraže - J. K. Rowling je odbijena 13 puta prije nego što je pronašla izdavača za Harry Pottera, a Decca Records su odbili tad mladi bend Beatles jer su bili preslični bendu Shadows. Nisam glavešina niti nepristojan da se ičijoj ideji nasmijem, ali hoće li se mene sjećati s podsmjehom za par godina i kako sam ga odbio? Je li to zapravo najveća poslovna prilika, ne dana ili sedmica, već i cijele godine, a ja ću je propustiti? Maglovito se prisjećam Sunscreena i rečenice kako ti se život promijeni naglavačke u neki dosadan utorak u 4 popodne.

Ne morate biti vrstan marketinški stručnjak da biste znali da ne prihvataju svi ljudi novine podjednako brzo. Tačnije, oko ovoga se isprela čitava jedna mala nauka, podupreta istraživanjima (što nauci i priliči), a kao ishod imamo veoma koristan model nesrećnog imena: difuzija inovacija. Zaista zvuči kao neki suvoparni termin, ali dajte mu šansu.

Naime, difuzija inovacija oslanja se na spremnost ljudi da poklone svoje povjerenje novim proizvodima. Model difuzije inovacija objašnjava ovaj proces i njegove specifičnosti. Na njega se danas oslanjaju brojne firme kada lansiraju nove proizvode koji tek treba da pronađu put do svojih kupaca. Da bi taj proces bio efikasan, neophodno je poznavati karakteristike ciljne grupe, što je upravo centralna tema ovog modela: pitanje kako ljudi reaguju na novine.

S obzirom da živimo u doba brzog protoka informacija i vladavine digitalnog marketinga, upravo je za ovakve forme oglašavanja posebno bitan Model difuzije inovacija. Međutim, to ne znači da je on neprimjenljiv i na druge forme marketinga; naprotiv. Njegovim poznavanjem približićete se korak bliže svojoj ciljnoj grupi, odnosno kreirati realističnija očekivanja od svojih kampanja.

Da pređemo na stvar – Model difuzije inovacija, grafički predstavljen, izgleda ovako:

Najvažnije je shvatiti da psi ne razumiju ništa sem pokreta tijela i da bilo kakve komande ili povikivanja oni neće registrovati. Odbrana od napada pasa zahtjeva ozbiljan pristup i edukaciju ljudi, koji u panici često pogrešno reaguju i time samo dodatno uznemire životinju, poruka je profesionalnih dresera.

Nakon što je od ujeda razjarenih pitbulova teško povređeni čovjek (68) i 14-ogodišnji dječak, otvorili su pitanje kako izbjeći napad psa i šta činiti kada životinja već postane agresivna?

Ljudi koji iza sebe imaju višegodišnje iskustvo u radu sa psima, navode da bi pognuta glava i spušten rep već mogli da budu prvi znaci da pas nije prijateljski nastrojen. Šta onda uraditi?

U nastavku navodim osam savjeta kako da izbjegnete ovakvu neprijatnu situaciju:

2FA (two-factor authentication) je autentifikacija koja zahtjeva dva faktora da bi se izvršila identifikacija iz različitih kategorija akreditacije; obično je to jedan fizički faktor, kao što je kartica a drugi je nešto upamćeno, kao bezbjednosni kod.

Jednostavan primjer autentifikacije sa dva faktora je bankarska kartica: kartica sama po sebi je fizički faktor a PIN (identifikacioni broj) je drugi faktor. Zato je teško da bi neko mogao da upotriebi vašu karticu da bi pristupio vašem računu u banci ukoliko nema PIN-a.

Autentifikacija sa dva faktora drastično umanjuje mogućnost krađe identiteta, phishing-a i drugih prevara, jer krađa lozinke nije dovoljna da bi kradljivac pristupio informacijama.

Faktor autentifikacije je nezavisna kategorija akreditacije koja se koristi za identifikaciju verifikacije. Tri najčešće kategorije se često opisuju kao:

• nešto što vam je poznato (faktor koji znate),
• nešto što imate (vlasnički faktor) i
• nešto što predstavljate (faktor nasljedstva).
• Za sisteme sa većim zahtjevima za bezbjednost, lokacija i vrijeme su nešto što se dodaje kao četvrti i peti faktor.

U vrijeme sunčanih i vrelih dana, svi se trudimo što je više moguće vremena provesti izvan svojih stanova. Za ugodan boravak na otvorenom, makar i u dvorištu stambenih zgrada, najprije je potrebno pristupiti čišćenju.

Na takav su se potez odlučila dva odvažna stanara u banjalučkom naselju Obilićevo.

Umjesto da čekaju radnike komunalnog preduzeća, njih dvojica su uzeli alat u ruke i zajednički uredili dvorište ispred svoje zgrade.

Detalji radne akcije:

1. Alat: Grablje, metla, lopatica
2. 4 velike kese za smeće
3. jednokratne rukavice
4. nešto vode i vlažnih maramica
5. utrošeno vrijeme: 60 minuta
6. Očišćeno je oko 1000 metara kvadratnih zajedničke travnate površine i trotoara.

Jedan od najznačajnijih italijanskih dizajnera, kratko i jasno je objasnio kako se postaje osoba od stila... Kada je Giorgio Armani prodao svoju Wolkswagen bubu od tog novca, 1975. godine dvojica partnera su otvorili karncelariju - Sergio je bio zadužen za finansije, a Giorgio za kreativu.

Danas, četrdesetak godina kasnije Giorgio Armani je sinonim za uspjeh, italijanski stil odijevanja, glamur i luksuz. Rođen je 1934. u Pjaćenci, malom provincijskom gradiću na rijeci Po. Da će jednoga dana stvarati prekrasnu odjeću moglo se naslutiti još u djetinjstvu. Sa bratom je izrađivao lutke za njihove amaterske predstave. Logično, Giorgio je bio zadužen za minijaturne kostime.

Svjetsku slavu stekao je 1982. kada se kao drugi po redu modni dizajner u istorija uglednog časopisa, pojavio na naslovnoj strani magazina Time. Prije njega to je uspjelo samo Christianu Dioru.

Zauvjek će ostati upamćen, po tome što je žene oslobodio strogoće. Početkom osamdesetih, za njih je izumio ležerne jakne i udobne pantalone. Isto je omogućio i muškarcima, odmah po osnivanju brenda.

Prema odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka, otisak prsta, skeniranje rožnjače oka i sl. kao biometrijski podatak spada u posebnu kategoriju ličnih podataka, što znači da je njihova obrada zabranjena osim u izuzetnim slučajevima.

Tako je, prije svega, predviđeno da je za obradu posebne kategorije ličnih podataka potrebna izričita saglasnost nosioca podataka.

Ova saglasnost:

• mora biti sačinjena u pisanoj formi,
• mora je potpisati nosilac podataka,
• mora sadržavati tačnu naznaku podataka na koje se saglasnost odnosi, te ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost za obradu podataka daje.

Zakonom o zaštiti ličnih podataka propisana je obrada ličnih podataka putem video nadzora. Tako je prema članu 21a. Zakona propisano: 

1. Snimci pohranjeni putem video nadzora na određenom prostoru na osnovu kojih se može identifikovati nosilac podataka predstavljaju zbirku ličnih podataka.
2. Kontrolor koji vrši video nadzor dužan je donijeti odluku koja će sadržavati pravila obrade sa ciljem poštivanja prava na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka, ako video nadzor nije propisan zakonom.
3. Kontrolor koji vrši video nadzor dužan je na vidnom mjestu istaći obavještenje o vršenju video nadzora i kontakt putem kojeg se mogu dobiti pojedinosti o video nadzoru.

U slučaju kada video nadzor nije propisan zakonom, kontrolor mora odrediti svrhu njegove uspostave. Pri tome, mora se uzeti u obzir da li je postavljanje video nadzora zaista neophodno (npr. zbog učestalih krađa) i da li bi za postizanje predmetnog cilja bilo dovoljno neko drugo rješenje.