Sudar i sukob generacija
O sudaru generacija se može govoriti i kao o sudaru civilizacija jer je opšti kulturni raskol između dve, tri ili četiri generacije toliko dubok da nemaju gotovo nikakvih dodirnih tačaka. Naime, sve ono što je u međuvremenu nastalo i što agresivno napada svakog čovjeka a posebno mladog, jeste tolike vrijednosne razlike da se može sa velikom sigurnošću govoriti o razlici u vijekovima a ne godinama. To dovodi do potpunog nerazumjevanja između očeva i majki, s jedne strane i njihove djece, sa druge starne. O babama i dedamo ne treba posebni ni govoriti. Stvorena je opšta klima da su svi mađi ljudi toliko sposobni i znanjem ispunjeni da im ne treba nikakav savet starijih, da ih on vrijeđa i da oni imaju sveto pravo da im se suprostave. Čak su mnogi roditelji napustili svoju vlastitu odgovornost za rađanje, podizanje, vaspitanje i obrazovanje svoje djece. Zar se može od takvih roditelja očekivati bilo kakva pozitivna djelatnost koja bi njihovu djecu učinila dobrim građanima društva?
Dakle, životno iskustvo starijih nema nikakvog značaja za mlade ljudi. Oni ga jednostavno nazivaju prastarim vrijednostima koje treba odbaciti da bi nove vrijednosti, koje im nude njihovi vršnjaci, televizija, takozvani ,,pametni telefoni,, i kompjuteri ono što vrijedi slušati i živeti. Dakle, briše se iskustvo prošlosti da bi se nametnulo neko trenutno iskustvo kao najveća vrijednost.
U pravu je mudri Ivo Andrić kada kaže : ,,Svačem učimo djecu u školi, ali ih ne učimo ništa o značenju pojedinih doba ljudskog života,,
,,Znakovi pored puta,, str. 162. Tek kad starost dođe na prag mladoog čovjeka, zatekne ga potpuno nespremnog da je uopšte razumije. Otuda mu ona biva strana, tuđa pojava, koja se njega ne tiše i prema kojoj nema prijateljski stav. To pokazuju u svakom susretu sa starijim osobama.
Ako se tome doda i utilitaristička, agresivna moć emisija, koje su zauzele sve programe svih 24- sata, svih televizija. Zatim se javlja napadni svijet reklama koji obogaćuju taj opšti šund, ispunjen lažima i lažnim vrijednostima, koji postaju fetiš i potreba mladih ljudi, onda mora biti potpuno jasno u kom se haosu nalazi svaki mladi čovjek i koje će vrijednosti usvojiti da bi bar malo ličio na svoje junake iz te fabrike nasilja.
Pošto ta vrsta ,,škole,, može da se doživljava bez ikakvog ličnog rada, i napora, dok se lješkari u krevetu ili u fotelji, onda će njena galama i ponuda izgledati kao najveća životna vrijednost koju treba što prije usvajati. Ogroma sredstava se koriste za tu svrhu i vrstu obrazovanja i vaspitanja mladih, i treba se čuditi da među njima ima još normalnih ljudi. Protiv tog velikog zla ni jedan pojedinac nema šansu da se izbori ni za svoje pravo da bude olsobođen njegovog uticaja. Doduše, mogao bi da ne koristi sva ta sredstva ali tada će još više dokazivati svoju zaostalost za savremenim čovjekom.
Dakle, oduzima se svim ljudima elementarno pravo da u traženju onog najpoučnijeg iz prošlosti, gradi sadašnjost a da ta sadašnjost garantuje da će mu budućnost biti bolja i od prošlosti i od sadašnjosti. I starost može biti lijepa, puna smisla i prijatnih događaja samo ako je povezana sa mladošću i ako je izvirala iz pozitivne sadašnjosti.
Ako se taj jaz ne uspije prebroditi na bitno ljudski način, neće postojati fenomen istorijskog isustva, neće se plodno susretati generacije ljudi i nužno će se ponavaljati najveći oblici zlodkela kojima je čovkek sklon ako od njih ima koristi.
NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.
